Što točno znači zaposliti radnika, koji su zakonski koraci koje poslodavac mora slijediti i kako izbjeći najčešće greške? U ovom vodiču saznajte sve o ugovoru o radu, prijavi zaposlenika i primjeni kolektivnih ugovora
Što je uopće zapošljavanje?
U svakodnevnom govoru poduzetnici su skloni zapošljavanjem nazivati svako angažiranje vanjskih suradnika. Međutim, u pravnom smislu, zapošljavanje je isključivo sklapanje ugovora o radu sa zaposlenikom, temeljeno na Zakonu o radu i ostalim relevantnim propisima.
Zapošljavanje nije ugovaranje isporuke bilo kakve vrste djela, autorskog ili drugačijeg. Takva vrsta ugovora regulirana je obvezno-pravnim propisima i za nju izvršitelju ne pripada plaća, već naknada koja se u poreznom smislu smatra drugim dohotkom, a kolokvijalno je zovemo honorarom.
Prema tome, u nastavku govorimo samo o radu kao obavljanju poslova za poslodavca, u ugovorenom radnom vremenu, sredstvima poslodavca, na mjestu koje odredi poslodavac, i u pravilu u prostoru poslodavca.
Ugovor o radu
Prije početka rada, poslodavac i zaposlenik sklapaju ugovor o radu u kojem definiraju sve aspekte svojeg odnosa. Obvezni sadržaj ugovora su: podaci o poslodavcu i zaposleniku, mjesto rada, opis poslova, datum početka rada, trajanje ugovora (ako se radi o ugovoru na određeno vrijeme), trajanje godišnjeg odmora, otkazni rokovi, osnovna plaća i trajanje radnog vremena.
Osim toga, ugovorne strane mogu utvrditi i druge sadržaje koje smatraju relevantnima, pod uvjetom da su u skladu sa Zakonom o radu.
Nakon toga, poslodavac mora izvršiti prijavu na mirovinsko i zdravstveno osiguranje – što mora biti najkasnije od 7 do 1 dan prije početka rada. Tek nakon toga zaposlenik može stupiti na posao.
Trajanje probnog rada također se ugovara, a za to vrijeme radnik prima ugovoreni iznos plaće. Moguće je ugovoriti nižu plaću za vrijeme trajanja probnog rada, ali ni tada ona ne smije biti niža od zakonom propisane minimalne plaće.
Važno je znati da nije dopušten probni rad bez ugovora i bez prijave na HZMO i HZZO. Ako inspektor rada zatekne zaposlenika na radnom mjestu bez ugovora i prijave, to će se smatrati radom na crno.
Što su kolektivni ugovori?
Ponekad su poslodavci obvezni primjenjivati odredbe kolektivnog ugovora, čak i ako ga sami nisu potpisali. Naime, kolektivne ugovore sklapaju sindikati i poslodavci. Takvim ugovorima zaposlenicima potpisnika jamče se bolji ukupni uvjeti nego što ih propisuje Zakon o radu.
Mali poduzetnici obično nisu potpisnici kolektivnih ugovora.
Međutim, često Ministarstvo nadležno za određeni resor propiše obveznu primjenu kolektivnog ugovora za sve poslodavce u određenoj djelatnosti, pa tako i za one u malom poduzetništvu. Nepoznavanje propisa ne opravdava, pa su svi dužni pratiti odluke ministara.
Trenutno je obvezna primjena kolektivnih ugovora u djelatnostima graditeljstva, ugostiteljstva, trgovine i drvne industrije. Ako poslujete u tim djelatnostima, dužni ste svojim zaposlenicima pružati prava koja iz njih proizlaze.
Možete li ugovarati drugačije nego je propisano?
Poslodavcu i zaposleniku uvijek je dopušteno ugovoriti povoljnije uvjete za radnika od onih koje propisuje Zakon o radu ili eventualno obvezni kolektivni ugovor. U slučaju spora, uvijek će se primjenjivati ona prava koja su povoljnija za zaposlenika.
Pritom se ne misli samo na visinu plaće, već i na sve druge uvjete rada – npr. trajanje godišnjih odmora, obvezne dodatke, uvjete rada itd.
Iznos plaće samo je jedan od elemenata ugovaranja – o tome ćemo više pisati sljedeći put.
Sretno i imajte puno dobrih zaposlenika!
