Radnici se boje otkaza ugovora o radu pa i ne koriste pravo i dužnost prijavljivanja okolnosti za koje opravdano sumnjaju da je počinjeno kazneno djelo
U Republici Hrvatskoj nema posebnog zakona o zaštiti zviždača, ali postoje odredbe koje se primjenjuju na tu zaštitu u Zakona o radu „N.N“ 93/14, 127/17, u Zakonu o državnim službenicima „N.N“49/12 i dr. i Kaznenom zakonu „N.N“ 125/11 do 101/17.
Zakon o radu, u članku 117. st. 2. i 3. propisuje da podnošenje žalbe ili tužbe, odnosno sudjelovanje u postupku protiv poslodavca zbog povrede zakona, drugog propisa, kolektivnog ugovora ili pravilnika o radu, odnosno obraćanje radnika nadležnim tijelima državne vlasti, ne predstavlja opravdani razlog za otkaz ugovora o radu, te da obraćanje radnika zbog opravdane sumnje na korupciju ili u dobroj vjeri podnošenje prijave o toj sumnji odgovornim osobama ili nadležnim tijelima državne vlasti, ne predstavljaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu.
Radnici se boje otkaza ugovora o radu pa i ne koriste pravo i dužnost prijavljivanja okolnosti za koje opravdano sumnjaju da je počinjeno kazneno djelo. To stvara atmosferu straha i suzdržanost radnika u pogledu prijavljivanja mogućih nepravilnosti u radu poslodavca odnosno onih koji njemu odgovaraju. Suprotno bi značilo zatiranje javnosti rada poslodavca i svake kritike, što jamči Ustav Republike Hrvatske u članku 38 – sloboda mišljenja i izražavanje misli s izričitim naglaskom na slobodu govora i javnog nastupa. U slučaju spora sud utvrđuje da li je iznošenje određenih činjenica od strane radnika imalo za cilj informiranje javnosti o radu poslodavca, u javnom interesu i dobroj vjeri i da li predstavlja vrijednosni sud, a sve to ne predstavlja povredu radne dužnosti.
Isto je i sa primjenom Zakona o državnim službenicima kada službenik prijavi zbog opravdane sumnje na korupciju.
Tko otkaže ugovor o radu radnika zato što se u dobroj vjeri zbog opravdane sumnje u korupciju obratio ili podnio prijavu nadležnim osobama ili tijelima državne vlasti, kaznit će se zatvorom do tri godine (članak 131. st.1. Kaznenog zakona). Ako nema dobre vjere na strani radnika tada nema niti kaznenog djela na strani poslodavca.
Treba isteći da „podlogu“ za ova „rješenja“ u Republici Hrvatskoj ima u Konvenciji UN protiv korupcije, koja države obvezuje da svojim propisima uredi primjerene mjere kojima se pruža zaštita od svakog nepravednog ophođenja svakoj osobi koja je u dobroj vjeri i na temelju razumne sumnje prijavi nadležnim tijelima počinjenje kaznenog djela. Te odredbe sadrži i europska građansko pravna konvencija o korupciji; Konvencija Mora (ILO) broj 158. o prestanku zaposlenja, kao i konvencija o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Bitno je da se radnik obrati nadležnim tijelima i da podnese prijavu zbog opravdane sumnje na korupciju. Greške prave oni koji se „obraćaju“ medijima a ne nadležnim državnim tijelima. Mora postojati dovoljno dokaza o protupravnom ponašanju prijavljene osobe. Što je još važno, u slučaju spora teret dokazivanja je na poslodavcu ako radnik tvrdi da je zbog „prijave“ stavljen u nepovoljniji položaj što se rješava na sudu u radnom sporu.
Dosta je važno da radnik mora imati dovoljno dokaza kada iznosi „prijavu“ protiv poslodavca, jer je i njegovo pravo ograničeno. „Prijavu“ treba uputiti nadležnom državnom tijelu, a mora se voditi računa o poslodavcu, njegovom poslovnom ugledu i poslovnom interesu. Površnosti i ishitrene reakcije se ne toleriraju u sudskoj praksi. Pravo „zviždača“ se zaštićuje samo u okvirima propisa koji to uređuju.
