Negativna bazična vjerovanja u većini situacija nisu aktivirana odnosno nismo ih svjesni. No, kada se nalazimo u stresnoj situaciji, dolazi do pada sistema popraćenog s nizom negativnih misli, neugodnih osjećaja i ponašanjima
U prethodnim člancima smo mogli vidjeti kako je naša slika o nama samima određena mnogim aspektima, koji često sežu u naše godine odrastanja. Također smo vidjeli kako se grade i održavaju bazična vjerovanja.
Danas nastavljamo s ovom serijom članaka i istražit ćemo – što kada se nalazimo u stresnoj ili jako izazovnoj situaciji gdje naši kapaciteti nošenja s njom bivaju nadmašeni.
U prošlom članku smo pričali o tzv. posredujućim vjerovanjima. Radi se o nizu pravila, stavova i pretpostavki koji nas štite od nas samih.
Primjerice, ako netko ima bazično vjerovanje „Ja sam nesposoban/a“, može razviti pravilo „Ne smijem raditi greške“. Dokle god osoba može s ulaganjem velike količine truda ispuniti svoje pravilo, uobičajeno će funkcionirati u svojoj svakodnevici potpuno nesvjesna činjenice da zapravo funkcionira prema principu „Ja sam nesposoban“ – to vjerovanje ostaje izvan svjesnosti.
No, kako su posredujuća vjerovanja vrlo rigidna i općenita te često počinju s izrazima poput uvijek/nikad/moram, lako može doći do situacije kada ih jednostavno ne možemo ispuniti. I što se tada događa? Cijeli taj mehanizam se urušava poput špila od karata…
Aktivacija
Kada dođe do navedenog pada sustava, ono što se često javljaju jesu samokritične misli, primjerice, „Trebao/la sam drukčije“, „Nikad ništa ne napravim kako treba“, „Nikada ništa od mene“. Također, javljaju nam se crne misli – očekivanje jako lošeg ishoda. Primjerice - „Sigurno ću dobiti otkaz“, „Ova je greška nepopravljiva“.
Takve samokritične misli te misli o očekivanju lošeg ishoda mogu biti povezane s neugodnim emocijama poput tuge, razočaranja, frustracije, beznađa, depresivnosti.
Ponašanja koja slijede su često bijeg iz situacije ili izbjegavanje sličnih situacija ubuduće.
Navedene misli, osjećaji i ponašanja samo potvrđuju bazično vjerovanje. „Ako sve to doživljavam i osjećam, sigurno je da sam nekompetentan/na“. I tu se krug zatvara i sada imamo potvrdu da su zapravo vjerovanja koja imamo o samima sebi u biti točna.
Dakle, negativna bazična vjerovanja u većini situacija nisu aktivirana odnosno nismo ih svjesni. No, kada se nalazimo u stresnoj odnosno jako izazovnoj situaciji dolazi do pada sistema popraćenog s nizom negativnih misli, neugodnih osjećaja i ponašanjima koja nam ne pomažu.
Osoba kod koje prevladavaju samokritične misli može također zapustiti i brigu o sebi – jer „zašto bi se brinula o sebi kada i tako to ne zaslužuje?“
Primjećujete li prethodno navedene samokritične misli i negativna očekivanja kod sebe?
Druga perspektiva
Kada nam se jave misli o predviđanju najgoreg ishoda, dobro je na neki način udaljiti se od te misli, zakoračiti korak u stranu i pogledati drugu perspektivu.
Pitajte se:
Koji su dokazi koji potvrđuju tu misao?
Koji su dokazi protiv te ideje?
Što je najgore što se može dogoditi? Ako se to i dogodi – hoćete li to moći preživjeti?
Što je najbolje što se može dogoditi?
Što je najvjerojatnije da će se dogoditi?
Kada smo pod stresom i kada nas obuzmu intenzivne i neugodne emocije, dobro je sagledati dokaze odnosno sagledati racionalnu stranu. Navedena pitanja mogu u tome pomoći. Da bi zauzeli drugu perspektivu također se dobro upitati „Što bih rekao/la prijatelju kada bi bio u istoj situaciji?“
Zauzimanje druge perspektive nam može baciti svjetlo i na ostale mogućnosti i ishode. Dobro je prisjetiti se – misli koje imamo su upravo to – misli, odnosno samo jedan od mogućih pogleda na neku situaciju, najčešće nisu objektivna istina.
