Bilo bi teško živjeti s bazičnim vjerovanjima kao što su „Glup/a sam“ ili „Mene nije moguće voljeti“. Kako bismo mogli svakodnevno funkcionirati, naš um je stvorio nešto što u psihoterapiji zovemo posredujuće vjerovanje. Radi se o pretpostavkama, vjerovanjima i pravilima koje su poput posrednika između bazičnih vjerovanja i našeg ponašanja
Prisjetimo se, prošli put smo pričali o bazičnim vjerovanjima. To su središnje ideje o sebi, drugim ljudima i svijetu oko nas. Možemo reći da su ona naš kamen temeljac. Njih najčešće nismo svjesni, a ipak te ideje smatramo apsolutnom istinom. No, ako našu srž predstavlja vjerovanje poput „Glup/a sam“ ili „Mene nije moguće voljeti“, to je problem, jer na temelju toga vidimo sebe i svijet oko nas i sukladno tome se ponašamo.
Štit od nas samih
Bilo bi prilično teško živjeti kroz svakodnevicu sa stalnom svjesnošću o vjerovanjima kao što su „Glup/a sam“ ili „Mene nije moguće voljeti“.
Kako bismo mogli svakodnevno funkcionirati, naš um je stvorio nešto što u psihoterapiji zovemo posredujuće vjerovanje. Radi se o pretpostavkama, vjerovanjima i pravilima koje su poput posrednika između bazičnih vjerovanja i našeg ponašanja.
Na primjer, osoba s bazičnim vjerovanjem „Ja sam nesposoban“ može imati pravilo: „Ne smijem raditi greške“, što će voditi do ponašanja da će osoba često ulagati dodatni trud ili nešto pre-naučiti.
Posredujuće vjerovanje je poput štita koji blokira bazično vjerovanje. Sukladno primjeru, dokle god osoba može ispuniti svoje pravilo („Ne smijem raditi greške“) s ulaganjem velike količine truda i vremena, osoba može uobičajeno svakodnevno funkcionirati. Dokle god je pravilo zadovoljeno – sve je u redu… Ili?
Kao što se vidi već iz prvog primjera, posredujuća vjerovanja su vrlo rigidna i općenita. Drugi primjeri mogu biti stavovi poput „Strašno je napraviti grešku“ ili pravila poput: „Uvijek trebam dati sve od sebe“, „U svemu što pokušam moram biti izvrstan“, „Uvijek trebam napraviti pravu stvar“. Vidljivo je kako je vrlo teško udovoljiti ovakvim pravilima, zar ne? Rečenice koje počinju s „Uvijek“ , „U svemu“, „Moram“ ne ostavljaju puno prostora za pregovore, odnosno ne toleriraju pogrešku. Probajte zamisliti da imate šefa koji pred vas postavlja takve zahtjeve… Vjerujem da biste na posao išli s knedlom u grlu, za ne? A što kada smo mi sami takvi prema sebi?
Nadalje, možemo imati usvojene pretpostavke poput „Ako se nekome približim, odbacit će me“, „Ako probam nešto novo, to neću napraviti kako treba“. Pretpostavke poput ovih mogu voditi u izbjegavanje određenih situacija. Na temelju navedenih primjera, osoba će vjerojatno izbjegavati romantične odnose ili socijalne kontakte općenito dok će se u drugom primjeru, osoba kloniti novih situacija i izazova.
Prepoznajeteli se u navedenim primjerima? Jeste li prepoznali neka od svojih pravila ili pretpostavki?
Dakle, dokle god se ponašamo sukladno našim pravilima, stavovima i pretpostavkama, vjerojatno nećemo biti svjesni svojih negativnih bazičnih vjerovanja. Oni su poput štita od nas samih. No, to dolazi s velikom cijenom. Često zahtijevaju ulaganje velike količine truda, vremena i energije da bi se ona zadovoljila. Također, takva vjerovanja mogu i osiromašiti život osobe koja počinje izbjegavati određene situacije kako ne bi došla u poziciju da pravila ne može ispuniti.
Naravno, tu je i druga negativna strana – negativno bazično vjerovanje ostaje sakriveno. S jedne strane to je dobro jer nam omogućuje svakodnevno funkcioniranje, a s druge strane je loše – jer se ne suočavamo s njime… A ako se ne suočimo, ne možemo ga ni promijeniti.
Naravno, ovih procesa koji se događaju „ispod površine“ najčešće nismo svjesni, no uvelike utječu na naš život. Dobra je vijest da ih kroz psihoterapiju možemo osvijestiti i promijeniti.
Sljedeći put pročitajte što se događa kada se nađemo u izazovnim situacijama u kojima ne možemo ispuniti svoja pravila? Što kada se ona uruše poput špila od karata?
