Uplatio sam životno osiguranje 2003. sa štednom komponentom na 20 godina. Osiguravajuća kuća mi je do 2011. povećavala dobit po polici koja je svake godine rasla i do 2013. narasla na 182 eura. Od 2011. do danas dobiti niti za 1 euro - svake godine su mi slali dopis da imam ukupnu dobit 182 eura. Objašnjenje osiguravajuće kuće da nema povećanja dobiti po polici je da u zadnjih deset godina nije bilo rasta ostvarene dobiti po polici, tj. da osiguravajuća kuća nije ostvarila rast dobiti po polici u zadnjih 10 godina. Kako smatram da sam oštećen jer mi nije pripisivan rast dobiti za period kad je najveći iznos premije uplaćivan od moje strane te sumnjam da je nekima dobit ipak isplaćivana, kako mogu ostvariti svoje pravo i dobiti ispravno izračunati rast dobiti po polici životnog osiguranja?
Istina je da je u klasičnom osiguranju života (osiguranje rizika smrti i doživljenja) jedan od motiva ugovaratelja osiguranja ostvarenje štednje, u koju je uključena i želja da se uz osiguranu svotu dobije i neka dobit. No, postoje ugovori koji ne jamče sudjelovanje ugovaratelja osiguranja u dobiti osiguratelja, ali i ugovori kod kojih osiguratelj garantira ugovaratelju osiguranja (ili korisniku osiguranja) određenu stopu dobiti po njegovoj polici osiguranja. Koji je ugovor u pitanju – odlučuju ugovaratelj osiguranja i osiguratelj kod kojega se sklapa ugovor o osiguranju.
U svakom slučaju, prije sklapanja ugovora o osiguranju života, osiguratelj je u obvezi informirati svog osiguranika/ugovaratelja osiguranja o uvjetima pod kojima može sudjelovati u dobiti osiguratelja. Ta obveza je određena propisima Zakona o osiguranju (sada, čl. 280., a u vrijeme kad je naš čitatelj sklapao ugovor o osiguranju odredba čl. 90., st. Zakona o osiguranju).
Po ugovorima o osiguranju života kod kojih osiguratelj ne garantira dobit svome ugovaratelju osiguranja/korisniku osiguranja, odluka o visini svote dobiti određuje se uvjetima osiguranja ili pak odlukom nadležnog tijela samog osiguratelja. Dobit se obračunava na kraju svake poslovene godine. Naravno, dobar osiguratelj će uvijek nastojati da se dio njegove dobiti pripiše i osiguranicima po ugovorima o osiguranju života. No, ako osiguratelj nije ostvario dobit – dobiti neće imati ni ugovaratelj police osiguranja života. O dobiti osiguratelj mora svake godine izvijestiti ugovaratelja osiguranja i, ako postoji dobit, iznos ostvarene dobiti pripisati ugovorenoj svoti iz ugovora o osiguranju života. Tehnički i pojednostavljeno rečeno, osiguratelji premiju osiguranja koju plaćaju ugovaratelji osiguranja ulažu i oplođuju. Ulaganje ne mora nužno imati za posljedicu i ostvarenje dobiti. Upravo ovo zadnje je doista slučaj zadnjih godina, kad osiguratelji teško pronalaze sigurne transakcije za ulaganje premija osiguranja. Zato ne čudi što je osiguratelj u ovom slučaju izvijestio ugovaratelja osiguranja da nije ostvarivao dobit pa da mu ne može ni pripisati dobit po njegovoj polici osiguranja.
Sumnja koju izražava naš čitatelj da je osiguratelj radio diskriminaciju između ugovaratelja osiguranja i nekima pripisivao dobit, a nekima – kao što je on – nije, bez osnove je, jer se takav postupak lako otkrije kontrolom poslovanja osiguratelja po ugovorima o životnim osiguranjima i po konkretnim policama osiguranja. Vjerojatnije je stoga zaključiti da naš čitatelj nije imao garantiranu dobit po sklopljenoj polici osiguranja. U tom slučaju neće imati pravo ni na dobit, ako istu osiguratelj nije ostvario svojim poslovanjem i ulaganjem premije životnih osiguranja.
