Kod pisanja vlastoručne oporuke, možete li navesti koje podatke mora sadržavati da bi bila vjerodostojna i na što treba posebno paziti? Treba li za svakog pojedinca kojem se nešto ostavlja pisati zasebnu oporuku ili se svi mogu navesti u jednoj? Kako treba izgledati oporuka u kojoj se izjavljuje da je neka osoba nedostojna nasljeđivanja?
Sukladno članku 30. Zakona o nasljeđivanju, oporuka je valjana ako ju je oporučitelj vlastoručno napisao i potpisao. Riječ je o tzv. redovnoj privatnoj oporuci, koju se može sastaviti u bilo kojem trenutku, bez obzira na okolnosti.
Za valjanost oporuke nije nužno, ali je korisno da sadrži i datum i mjesto sastavljanja, osobito ako postoji ranija oporuka ili bi se kasnije mogla pojaviti nova. Ako oporuka ima više listova, preporučuje se da oporučitelj vlastoručno potpiše svaki list, kako bi se izbjegla mogućnost naknadnog umetanja.
U oporuci bi trebalo jasno navesti:
osobne podatke oporučitelja i nasljednika (ime, prezime, OIB, odnos prema oporučitelju),
točnu identifikaciju imovine (npr. „stan u Zagrebu, ulica XY, površine X m², kat Y“),
te jasno naznačiti što se kojem od nasljednika ostavlja.
Nije potrebno sastavljati zasebnu oporuku za svakog nasljednika – dovoljna je jedna oporuka u kojoj se navode svi pojedinci i njihovi nasljedni udjeli ili konkretna imovina koja im se ostavlja.
Što se tiče izjave o nedostojnosti nasljeđivanja, zakon propisuje koji razlozi to omogućuju (npr. ako je osoba počinila kazneno djelo protiv oporučitelja). Takvu izjavu u oporuci treba jasno i nedvosmisleno navesti, zajedno s razlozima zašto se ta osoba smatra nedostojnom. Međutim, konačnu odluku o nedostojnosti donosi sud.
