Ako govorimo o najozljeđivanijim dijelovima tijela, onda nikako ne možemo izostaviti Ahilovu tetivu. Ona je na takvom mjestu i ima takvu ulogu, da za nju odmor tijekom dana praktički ne postoji. Zato su česte njene upale, te djelomična ili potpuna puknuća. Preko Ahilove tetive, mišići lista (ili potkoljenice) omogućavaju nam da se podignemo na nožne prste u stojećem stavu. Pa što, reći ćete, nije nužno penjati se na prste. Ali jest nužno. Bez tog penjanja nema hoda, barem ne normalnog hoda. Osim toga, ovaj je mišićni splet sa svojom tetivom direktno odgovoran za održavanje ravnoteže. Tako kada je tetiva ozlijeđena, šepanje je vrlo karakteristično i može se gotovo odmah reći da se radi upravo o toj ozljedi. Dvije su skupine ozljeda ove tetive. Jedne su kronične upale, bilo same tetive, bilo njene ovojnice. One dolaze kao rezultat zbrajanja mnogih malih ozljeda koje je ta tetiva pretrpjela. Najveću ulogu u nastajanju kroničnih upala ima nošenje neadekvatne obuće, hodanje ili trčanje po tvrdoj podlozi, ili pak dugo stajanje povezano s nedovoljnim odmorom. Sama bolnost, može se javiti u bilo kojem dijelu tetive, od njenog hvatišta za petnu kost, pa sve do sredine potkoljenice. Ona u početku tek malo smeta pri hodanju, da bi s vremenom smetala sve više i više, dok na kraju ne izazove šepanje i nemogućnost oslanjanja na jednu ili obije noge. Samo mjesto boli može, ali i ne mora biti otečeno, ali je tipično da je bolnost lako locirati kako pri kretnjama, tako i na dodir. Ovakve ozljede relativno se sporo liječe, između ostalog i zbog činjenice da prođe i mnogo mjeseci od prve male boli (dakle i prvog znaka da je ozljeda prisutna), do dolaska u liječničku ili terapeutsku ordinaciju. Liječenje se u glavnom svodi na fizikalnu terapiju (posebno elektroterapiju, ultrazvuk i laser), te vježbe istezananja koje valja raditi i po sat vremena dnevno, ne bi li se na kraju taj kronični proces smirio. Isto je tako potrebno detektirati točan uzrok upale (jedan od gore navedenih, ili neki drugi), kako bi se njegovom eliminacijom spriječio povratak problema. Druga skupina ozljeda Ahilove tetive su akutne ozljede i to su u glavnom djelomične ili potpune rupture (puknuća). Njihovo je pojavljivanje vezano isključivo za nagli tjelesni napor i/ili sportsku aktivnost. To će reći da je najbrojnija populacija među onima koji zatraže promoć poradi djelomičnog ili potpunog puknuća ove tetive, u stvari rekreativni sportaši. U profesionalaca se to viđa, ali rijeđe. Tomu je tako, jer kod rekreativaca ne postoji red u samom treningu. Oni naprosto dođu i krenu šutirati loptu (poslije cijelog tjedna ili mjeseca provedenog u uredskoj stolici). Pa ako još skoči adrenalin (a skoči), pa se pokrene natjecateljska žar, onda nije rijetkost vidjeti i nekoliko puknutih tetiva, uz još neke druge prateće ozljede, u tijeku samo jedne utakmice. Ovdje je dakle iznimno važna prevencija. Prije bilo kakve hakle, ili nogometa, valja se dobro zagrijati i razgibati, a nakon svega i istegnuti. Tako će se mogućnost za ozljede smanjiti na minimum. A ako već dođe do ozljede, svakako odmah treba zatražiti pomoć. Kod djelomičnog puknuća tetive, a u zavisnosti od stupnja ozljede savjetuje se mirovanje uz ledenu terapiju i elastični zavoj. Kasnije je liječenje kao i u kroničnih upala. Ako je pak tetiva potpuno prekinuta, njeno operativno spajanje jedno je liječenje i treba ga poduzeti što prije.