Korupcija je zaista veliko zlo, ali i dalje je prisutna u mnogim segmentima hrvatskog društva. Kupovanje fakultetskih ispita, “šuplji” javni natječaji, čak i suci, kojima je koruptivni novac važniji od pravde.
U javnosti se već iskristaliziralo mišljenje da novac otvara baš sva vrata, pa i ona koja bi trebala biti zaštićena najtvrđim bravama. Novac iznad poštenja nikako ne zvuči dobro. Svaka korupcija je odvratna, ali ona u zdravstvu vjerojatno je najgora od svih. Jednostavno, zdravlje povezano s nečasnim radnjama izaziva strah. Zbog toga i trenutno aktualna koruptivna afera u splitskom zdravstvu zaslužuje poseban osvrt.
Dakle, procurila je komunikacija između doktora Hrvoja Tomasovića i doktorice Ivane Rosenzweig Jukić, gdje dogovaraju “usmjeravanje” pacijenata i modus raspodjele koruptivnog plijena. Zanimljivo, u cijeloj raboti poseban naglasak predviđen je za onkološke pacijente. Oni su najbolesniji i vjerojatno su najspremniji izdašno platiti. Naravno da opravdani bijes javnosti nije izostao. Ali, najskandaloznije je reagirala Hrvatska liječnička komora. Uglavnom, preporučaju da se bilo kakvi koruptivni ili slični skandali raščišćavaju daleko od očiju javnosti, jer je to u “interesu pacijenata”.
Liječničku profesiju treba, između ostalog, zaštititi i šutnjom. Ali, trebamo li zaista šutjeti ako se usluga na bilo koji način (izravno ili neizravno) uvjetuje nelegalnim dodatnim plaćanjem?
Da ne bude zabune, liječnike treba i hvaliti i kuditi, već kako zaslužuju. (Isto pravilo važi i za sve ostale profesije.) Pokušaj zataškavanja bilo čega sigurno ne doprinosi boljoj kvaliteti usluge. Problem koji postoji, a na koji se javno ne ukazuje, može postati samo gori. Nepošteni tako dobiju krila, a apetiti nabujaju do nebesa. A da novinari ne iznose ovakve i slične probleme, javnost (a pogotovo pacijenti) o tome ne bi saznala apsolutno ništa. I nemojmo sada govoriti da su liječnici potplaćeni, da ih je malo i da će svi otići u inozemstvo. (Čuju se i glasine da su farmaceutske špine manje izdašne u zadnje vrijeme, pa manjak prihoda treba negdje nadomiriti.)
Čak i ako postoji nezadovoljstvo bilo čime, to ne može i ne smije biti razlog za korupciju. Uostalom, u mnogim drugim cijenjenim profesijama standard je kudikamo lošiji i teško se radi, ali nitko od nikoga ništa dodatno i nelegalno ne zahtjeva. Jednostavno, zdravstvene usluge NE SMIJU biti predmet manipulacija i zveckanja novcem.
Ako već želimo zaštititi pacijente (a da to nije puka fraza), ima li boljeg lijeka od istine? I to istine, gdje pošteđenih neće biti. Trebamo li osjećati grižnju savjesti, ukazujući na liječnike, kojima je novac iznad zdravlja pacijenata i kojima je moral nepoznat pojam? Zašto bi netko bio pošteđen suda javnosti? Ako ništa drugo, nepošteni liječnici zaslužuju (barem) bojkot. Ne zavrištite li u močvari, začas će vas progutati živo blato.
Prijavite se na besplatni newsletter: [email protected]
Novosti iz svijeta zdravlja, alternativne medicine i zdrave prehrane, sve na jednom mjestu!
