Majka je ostavila dug u vidu kredita u Njemačkoj, gdje je i živjela. Ako se sin odrekne nasljedstva u Njemačkoj gdje su oboje živjeli, gubi li sin pravo na majčinu kuću u Bosni i Hercegovini?
Situacija koju opisujete u svome pitanju regulirana je pravnim propisima koji su na snazi u Saveznoj Republici Njemačkoj te Republici Bosni i Hercegovini, pa se ne radi o zakonima s kojima sam detaljno upoznat.
Među zemljama Europske unije, barem većine njih uz nekoliko iznimaka poput Danske, Irske i Ujedinjenog Kraljevstva, primjenjuje se Uredba (EU) br. 650/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012., koja se odnosi na nadležnosti, mjerodavno pravo, priznavanje i izvršavanje odluka i prihvaćanje i izvršavanje javnih isprava u nasljednim stvarima i o uspostavi Europske potvrde o nasljeđivanju (NN br. 152/14). Cilj Uredbe o nasljeđivanju sastoji se u olakšavanju prekograničnog nasljeđivanja, a predmetna uredba u Republici Hrvatskoj se primjenjuje od 17. kolovoza 2015. godine. Slijedom iste, opće pravilo nadležnosti i mjerodavnog prava za raspravljanje cjelokupne ostavine je uobičajeno boravište umrlog u vrijeme smrti. Tijelo koje se bavi nasljeđivanjem vrši procjenu životnih okolnosti preminulog tijekom posljednjih godina života i u trenutku smrti, uzimajući u obzir sve relevantne činjenične elemente, poput trajanja i stalnosti prisutnosti umrlog u dotičnoj državi, pa i uvjete i razloge za tu prisutnost. Tako utvrđeno uobičajeno boravište treba imati blisku i stabilnu vezu s dotičnom državom.
Prije stupanja na snagu Zakona o provedbi Uredbe (EU) br. 650/2012, pravni režim u odnosu na određivanje mjesne nadležnosti prilikom provođenja ostavinskog postupka u Republici Hrvatskoj bio je vrlo sličan onome u susjednim zemljama. Tako, ukoliko je ostavitelj u trenutku smrti državljanin Republike Hrvatske, a ostavinska masa nalazi se na području Hrvatske, tada postoji nadležnost hrvatskog suda, a ukoliko se ostavinska masa nalazi u inozemstvu, supsidijarno je nadležan hrvatski sud, ako strano tijelo nije nadležno ili odbije provesti postupak. Ili, ako je ostavitelj u trenutku smrti strani državljanin, nadležan je hrvatski sud samo u pogledu onog dijela ostavinske mase koja se nalazi na području Republike Hrvatske. Stoga bi u vašem slučaju nadležan za ostavinsku masu u SR Njemačkoj bio njemački sud, a za onu u BiH mjesno nadležni sud u Bosni i Hercegovini.
Izjava o odricanju od nasljedstva dana u ostavinskom postupku u SR Njemačkoj ne bi imala utjecaja na prava po ostavinskoj masi u BiH, jer u ostavinsku masu o kojoj se raspravlja u SR Njemačkoj ne bi trebala ulaziti imovina u BiH, a samim tim se ni izjava o odricanju ne bi se trebala odnositi na imovinu koja nije predmet postupka. Naravno, navedeno ne znači da vjerovnici iz SR Njemačke neće poduzeti radnje kako bi provjerili postojanje imovine pokojne u drugim zemljama osima SR Njemačke, pa tako i u BiH te sukladno propisima važećim u toj zemlji pokušati naplatiti svoje potraživanje.
