U praksi se često nalaze u popisima dugotrajne imovine i sredstva koja su odavno amortizirana i nemaju knjigovodstvenu vrijednost
Ove teme sam se dotakla krajem prošle godine kad je bio riječi o poduzetničkim aktivnostima pred kraj godine. Tada, naime, nemali broj malih poduzetnika kreće u kupnje opreme kao da je odjednom nastupio nekakav vremenski tjesnac. Nije bas tako, ali u praksi se često koristi.
O čemu je riječ?
Materijalna imovina poduzetnika se dijeli na kratkotrajnu i dugotrajnu. Ova druga je ona koja ima vijek trajanja duži od godine dana. Propisi kažu da se ona dugotrajna koja ima nabavnu vrijednost veću od 3.500 kn ne smije jednokratno otpisati i knjižiti kao trošak, već da se ona treba amortizirati kroz vijek upotrebe.
Vijek upotrebe bi trebao procijeniti sam poduzetnik kako bi osigurao da se sredstvo doista i amortizira kroz vrijeme u kojem će biti i korišteno. Međutim, kako porezni propisi određuju maksimalne stope i minimalno vrijeme korištenja dugotrajne imovine, poduzetnici su skloni donositi odluke upravo u skladu s tim, pa se u praksi sreću razne situacije koje odstupaju od stvarnog stanja, ali su porezno dopuštene.
Dakle, kupite li sredstvo koje je vrijednosti do 3.500 kn bez PDV-a, ako ste u sustavu ili do istog iznosa uključivo i PDV ako niste u sustavu - i sredstvo će imati vijek trajanja duži od godinu dana, dopušteno vam je da ga zavedete u knjige kao sitni inventar i da ga u cijelosti pribrojite rashodima ili izdacima u godini nabave.
Za primjer najlakše je navesti računalo, jer ono će sigurno biti u upotrebi duže od godinu dana, a na tržištu ima i jeftinijih i skupljih od navedenog iznosa. Štoviše, trgovci upravo slažu konfiguracije do te vrijednosti jer su svjesni namjera svojih kupaca.
Nabavite li sredstvo koje ima vijek trajanja duži od godinu dana i nabavne vrijednosti veće od 3.500 kn, pribrojit ćete svojoj dugotrajnoj imovini, staviti ga na popis koji se svake godine uz završni obračun dostavlja poreznicima i obračunavat ćete amortizaciju.
Ako se radi o računalu, njemu je redovna stopa amortizacije 50%, što znači da se amortizira kroz dvije godine. Porezno je dopušteno amortizirati ga i za godinu dana, dakle po dvostrukoj, tj. ubrzanoj stopi. Oprema i vozila se amortiziraju redovno kroz četiri godine, ubrzano kroz dvije; osobna vozila redovno kroz pet, ubrzano kroz 2,5 godine; građevine kroz dvadeset godina redovno ili deset ubrzano, i td.
Drugim riječima, kroz navedeno vrijeme određeno sredstvo će biti iskorišteno, u svakoj godini upotrebe će odgovarajući dio biti trošak ili izdatak poduzetništva, ali kako nema stvarnog utroška novca, poduzetnik zapravo odvaja sredstva za nabavku novog sredstva kad ovo bude iskorišteno.
Amortizacija se smije obračunavati samo ako je sredstvo stavljeno u upotrebu i počinje se obračunavati od prvog dana mjeseca koji slijedi nabavi, a završava sa zadnjim danom mjeseca u kojem je istekao rok upotrebe ili je sredstvo otuđeno ili rashodovano.
U praksi se često nalaze u popisima dugotrajne imovine i sredstva koja su odavno amortizirana i nemaju knjigovodstvenu vrijednost. Međutim, sve dok nisu predana na otpad ili otuđena, sredstva moraju biti u popisima i njihova vrijednost u bilancama.
Kad se dugotrajna imovina otuđi, njezina neamortizirana (knjigovodstvena) vrijednost će biti trošak, a postignuta prodajna vrijednost prihod. Ako nema knjigovodstvene vrijednosti, postojat će samo prihod.
Vjerujem da nije potrebno spominjati da imovinu koja pripada poduzetništvu niti osnivač niti obrtnik ne smiju koristiti za svoje privatne potrebe, a da se eventualna prodaja porezno povezanoj osobi mora prijaviti u izvještaju PD-IPO koje poduzeća podnose poreznicima po isteku godine, makar se radilo o 1 kn vrijednosti.
Sretno!
Teme i pitanja slobodno predlažite na Facebook stranici: Makora knjigovodstvo i poslovne usluge
