Ako već postoje indicije da preparati za tretiranje pazušnog znojenja izazivaju ili doprinose raku dojke, tada zasigurno postoji neki problematični sastojak, potencijalni izazivač nevolja. Ovdje moram napomenuti da uopće ne sumnjam da su komponente ispitane i da su dobile zeleno svjetlo za nanošenje na ljudsku kožu. Dakako, kratkoročno se ništa neće desiti. Međutim, SUMNJAM DA SU POZNATE POSLJEDICE NANOŠENJA PREPARATA TIJEKOM CIJELOG ŽIVOTA. To bi predugo trajalo, a rezultati bi mogli biti porazni. Pogledajmo činjenice...
Glavni aktivni sastojci u antiperspirantima su spojevi aluminija. Iako njihov način djelovanja nije u potpunosti razjašnjen, pretpostavlja se da djeluju na formiranje svojevrsnog čepa na vrhu znojne žlijezde. Time se zaustavlja OMRAŽENO izlučivanje znoja. Aluminij je, inače, vrlo otrovan. Još gore, vezuje se uz DNA. STVARANJE AKUMULACIJA ALUMINIJA U TKIVU DOJKE MOŽE BITI INICIJATOR POJAVE MALIGNE BOLESTI. Zbog blokiranja izlučivanja, raznorazni štetni sastojci unutar znoja OSTAJU BLOKIRANI ISPRED «ČEPOVA». Nužno potrebna eliminacija ne funkcionira i ZAROBLJENI OTROVI SAMO POVEĆAVAJU ŠTETU OD KONTINUIRANOG PRILJEVA ALUMINIJA.
Pojačana estrogenska aktivnost je općeprihvaćeni faktor rizika za rak dojke. Uz prirodnu prisutnost estrogena, danas smo izloženi i zagađivačima, koji zauzimaju estrogenske receptore i OPONAŠAJU FUNKCIJE ESTROGENA. Poznato je da se na takav način gomilaju pesticidi, pogotovo DDT. (Jedini načini njegove eliminacije su gladovanje i laktacija. Neka vas čišćenje putem mlijeka ne čudi. Bez toga, do zagušenja bi došlo prije i život bi bio kraći.) Izgleda da ista svojstva pokazuju i parabeni, uobičajni konzervansi u kozmetici za tretiranje znojenja. Istraživanja su potvrdila da jedino aplikacija parabena preko kože (a ne oralno) pojačava estrogensku aktivnost. Još nešto zabrinjava. «Estrogenske kemikalije», ne samo što mogu izazvati rak, nego i SMANJUJU EFIKASNOST NJEGOVOG LIJEČENJA.
Dugoročna upotreba problematičnih kemijskih agenata, koji se koriste u preparatima protiv znojenja, ukazuje (barem) na oprez. Pogotovo zato što SIGURNA doza i SIGURNA frekvencija upotrebe uopće nisu propisane. IZGLEDA DA POSTOJI ODREĐENO RAZDOBLJE PRIJE PUBERTETA, KADA SU DOJKE OSOBITO OSJETLJIVE PO PITANJU KANCEROGENEZE. Uostalom, korijeni raka stvaraju se godinama prije eskalacije bolesti. Interesantno je da atomske bombe, bačene na Japan, nisu SVIMA napravile ISTU štetu. Makrobiotičari su prošli bolje od ostalih. Djevojčice, koji su preživjele neposredni atomski udar, a bile su tada na pragu puberteta, znatno češće su obolijevale od raka dojke kasnije u životu (u odnosu na ostalu žensku populaciju). Naprosto, NISMO JEDNAKO RANJIVI U SVIM RAZDOBLJIMA ŽIVOTA.
Uloga kozmetike je ispravljanje onoga, što mislimo da su nedostaci. Na nesreću, korekcija nesavršenosti u izgledu, ali i korekcija nekih prirodnih procesa (recimo, znojenja), neki su od načina izlaganja pojačanom riziku od raznih bolesti. Kada bih već morao birati između dvije loše solucije, rađe bih izabrao dezodoranse, a ne antiperspirante. Djeluju na mikroorganizme, uzročnike neugodnog zadaha. Ali, (obično) NE SADRŽE ALUMINIJ I NE PREKIDAJU ZNOJENJE. (Prije kupovine, svakako provjerite sastojke.) Ponavljam, to je samo izlaz u nuždi. Danas već postoje i znatno manje škodljivi preparati na koliko-toliko prirodnim osnovama.
Zapravo, tjelesbni mirisi kod zdravog čovjeka nikada nisu odbojni. LOŠ MIRIS JE ODRAZ LOŠEG ZDRAVSTVENOG STANJA. Daleko prije bilo kakve kozmetike, trebalo bi razmotriti stanje crijeva. Dubinsko čišćenje već je mnogima pomoglo. Inzistiranje na sirovom voću i povrću je druga mjera. Veći unos vode treća. Hm, možda ćemo jednog dana (u dalekoj budućnosti) poželjeti više znojenja. Pih, od smrada se ne umire.
