Knjiga blagajne mora se voditi za svako korištenje gotovim novcem u poduzećima i drugim pravnim osobama.
Malim poduzetnicima često nije jasno kada i za koje svrhe moraju voditi knjigu blagajne, pa ćemo danas o osnovnim pravilima.
Knjiga blagajne mora se voditi za svako korištenje gotovim novcem u poduzećima i drugim pravnim osobama.
Fizičke osobe, tj. obrtnici i samostalne stručne djelatnosti, nisu ju obvezni voditi. Međutim, u slučajevima kad obrtnik posluje na više mjesta, oportuno je da na njima vodi blagajnička izvješća.
Odmah da napomenem da se pod blagajnom ne podrazumijeva nekakav uređaj za zbrajanje prodanih artikala i naplatu, već evidencijsko vođenje knjige uplatnica i isplatnica.
Svaka uplata u blagajnu treba biti popraćena uplatnicom, a svaka isplata isplatnicom. Oba dokumenta trebaju biti potpisana, nakon čega se kronološkim redom unose u blagajnički izvještaj.
Izvještaj se najčešće vodi za mjesec, ali dopušteno ga je voditi i za drugačije postavljena razdoblja.
Naplatni uređaji, tj. fiskalne blagajne, obično imaju programsku mogućnost da se iz njih generiraju i izvještaji.
Ovdje bih upozorila na potrebu da se blagajnički minimum pojavljuje na izvještajima, jer u protivnom bi ga kontrole mogle smatrati viškom u blagajni.
Minimum kojeg morate uvijek imati u blagajni nije reguliran niti jednim propisom. Odluku o njegovoj visini odgovorne osobe trebaju također imati spremnu uz blagajničke dokumente.
Blagajnički maksimum, naprotiv, zakonski je reguliran i potrebno je da novac položite na žiro-račun kad ste blizu tom limitu.
Ovdje neću navoditi sva pravila, njih će znati vaši knjigovođe. Reći ćemo da je najvećem broju malih poduzetnika propisan blagajnički maksimum od 10.000 kn, a oni koji imaju 11 i više zaposlenih mogu imati do 30.000 kn u blagajnama. Limit se odnosi na sve blagajne zajedno u jednom poduzeću.
Stupanjem na snagu svih izmjena u propisima nakon ulaska Hrvatske u EU, bitno je smanjena mogućnost poslovanja gotovinom. Naplate moraju biti fiskalizirane svim poduzetnicima, a isplate koje su dopuštene u gotovini su vrlo rijetke.
Čak i svojim djelatnicima samo rijetke nadoknade možete vršiti na taj način, a plaće im morate isplaćivati na tekući račun.
Brojna poduzeća i nisu fiskalizirana i ne naplaćuju ništa gotovinski, a kad trebaju novac za refundaciju zaposlenicima, podižu ga sa svog računa. Tada ga uplaćuju u blagajnu, a djelatnicima daju na potpis isplatnice za novac koji im isplaćuju. Ako se radi o refundaciji troškova vezanih uz putne naloge ili terenske dodatke, datumi na isplatnicama povezani su s izvještavanjem na JOPPD obrascima.
Već iz ovog primjera je razvidno da blagajničke evidencije vodi najčešće sam poduzetnik, a svom knjigovođi ih nosi tek na knjiženje. Naime, uplatnice i isplatnice je potrebno pisati u trenutku u kojem se događa novčani tijek te ih uručiti uplatitelju ili primatelju, a ugovorni knjigovođa najčešće nije u vašem poslovnom prostoru.
Periodično, a na kraju godine obavezno, međusobno se usklađuju stanja, kako bi imovina poduzeća bila ispravno prikazana na financijskim izvještajima.
Poduzeće koje ne vrši gotovinske naplate i želi se osloboditi vođenja knjige blagajne to može učiniti tako da sve isplate vrši na tekuće račune.
Sretno!
Teme i pitanja slobodno predlažite na Facebook stranici: Makora knjigovodstvo i poslovne usluge
