Prevencija ozljeda na radu goruće je pitanje u Europi. Iako mi malo kaskamo za njom, prije ili kasnije morati ćemo se uhvatiti u koštac sa bolovima u kralježnici, zglobovima i mišićima uzrokovanima upravo radnim mjestom. Posebice će poslodavci biti zaiteresirani implementirati sustave prevencije oboljenja, barem onih najčešćih. Danas je u Hrvatskoj na snazi tek Zakon o zaštiti na radu, kojim se određuju mjere zaštite radnika od ozljeđivanja na visoko rizičnim poslovima i to od akutnih ozljeda i trovanja, te provođenje preventivnih pregleda. Prevenciju kroničnih oboljenja lokomotornog sustava gotovo nitko ne sprovodi. Tek tu i tamo, pokoja velika banka ili poduzeće organizira ili sufinancira fizičku rekreaciju za svoje zaposlenike. Evo nekih statističkih podataka iz EU. U slučaju najučestalijeg zdravstvenog problema, onog s kostima i mišićima, statistički na razini EU27 postoje razlike - u novim članicama broj pogođenih radnika lako dostiže 40 posto u usporedbi sa 25 posto u EU27. Cijena je golema i u novcu. Zdravstveni problemi s mišićima, zglobovima i kralježnicom, pogotovu vratom, godišnje pojedu oko 1,6 posto BDP-a a ILO (International Labour Organisation) barata brojkom od četiri posto kao gornjom granicom cijene najprisutnijeg od svih zdravstvenih problema radnika. U Velikoj Britaniji godišnje se zbog problema s kostima i mišićima izgubi 11,6 milijuna radnih dana, a u Češkoj je trećina bolesti nastalih zbog uvjeta na radnome mjestu iz kategorije mišićno-koštanih, i u stalnom su porastu unatoč provedbi slova zakona EU-a. Nešto je zaista loše kada se četvrtina radnika žali na bolove u leđima, a samo nešto manje, 23 posto, na probleme s mišićima. U novim članicama, gdje je zaštita na radu manje sofisticirana nego u staroj Europi, postoci su još viši: 39 posto zaposlenih imalo je ili ima problema s leđoboljom, a 36 posto s bolovima mišića. Četvrtinu i više radnog vremena 62 posto radnika u EU-u izloženo je ponavljanju istih pokreta i to je potencijalni uzrok problema, 46 posto ih radi u poziciji koja je ili zamarajuća ili bolna, a 35 posto ih redovno prenosi teške terete. Prava podloga za probleme. Tražeći uzroke epidemije stručnjaci su samo djelomično okrivili uvjete rada - leđobolja je po pravilu češća nevolja tamo gdje radnicima manjka samostalnosti u poslu i gdje je organizacija rada slaba. Fizički su čimbenici poznati - dizanje tereta, ponavljanje istih pokreta (tipkanje ili nanošenje boje), neprirodni položaj pri radu (rad uzdignutih ruku, predugo sjedenje ili stajanje), vibracije, kontakt tijelom ili rad u hladnoći. Leđoboljama i problemima s mišićima pridonijet će nadalje čimbenici poput (pre)visokih zahtjeva poslodavaca, manjka kontrole nad načinom rada, nezadovoljstva poslom, visokog radnog ritma, pritiska rokova, manjka potpore od kolega i poslovođa, ponavljanja. Individualnim se čimbenicima smatraju opće zdravstveno stanje, dob, fizička spremnost, pušenje i pretilost. Kombinacija čimbenika povisuje rizik obolijevanja. Stariji i manualni radnici su, prema očekivanju, najveće žrtve iako leđobolje nisu privilegija dobi i fizičke naravi posla. Procjenjuje se da je oko četiri milijuna mladih ljudi u dobi ispod 25 godina već bilo kod liječnika i tražilo terapiju radi leđobolje. Prema nekim podacima žene su često prve na udaru, samo u zdravstvu šest do sedam milijuna žena na poslu diže velike terete, a tri do četiri milijuna nije izbjeglo bolove u leđima. U trgovini četiri do šest milijuna žena manipulira prevelikim teretima, a do 11 milijuna na radnom mjestu redovno ima duga neprekinuta razdoblja ili sjedenja ili stajanja. Zanimanja s najčešćim bolovanjima su radnici u poljoprivredi, šumarstvu i ribarstvu, građevinari, stolari, vozači, medicinske sestre, čistači, rudari, operatori strojevima, krojači, prodavači, radnici u ugostiteljstvu, sekretarice, tipkačice i fizički radnici.