Poduzeću se i prihodi i rashodi pribrajaju, knjiže, onda kada su nastali. Da pojednostavimo - na dan kada je račun primljen od dobavljača ili je izdan kupcu. Činjenica plaćanja ili naplate računa, samim time, ne utječe na izračun dobiti ili gubitka poduzeća.
Vrlo često me mali poduzetnici pitaju je li gubitak u poslovanju dopušten i koliko dugo, ili je propisani imperativ da poduzetništvo mora uvijek rasti.
Iako je ovo pitanje kojekad povod podsmjeha, a kojekad žustre rasprave, u interesu upravo malih poduzetnika i njihovog razumijevanja svoje vlastite pozicije, popratit ćemo i tu temu.
Želim još jednom naglasiti da je ova rubrika namijenjena vrijednim ljudima koji su odlučili sami riješiti svoju egzistenciju i nemaju dovoljno raspoloživih sredstava za plaćanje konzultanata.
Prosudbom zdravog razuma jasno je da poslovanje s gubitkom može trajati onoliko koliko poduzetnik ima sredstava iz drugih izvora da ga pokriva. No, to je samo jedno lice medalje!
Drugo je ono koje je u direktnoj vezi sa stvarnošću u kojoj svi živimo, i u kojoj je procijenjeno da je vrijednost utajenog društvenog proizvoda gotovo jednaka vrijednosti onog koji je prikazan u poslovnim knjigama i poreznim evidencijama.
U tim okolnostima legalni je dio poduzetništva opterećen gotovo cijelim iznosom nastalih troškova, a prihod se nastoji većim dijelom kanalizirati u sivu zonu.
Naravno, ovo je ponašanje nezakonito jer će posljedica biti znatno manji iznos zarade (profita, dobitka), a upravo je to ono što se oporezuje! Također, oni koji su u sustavu PDV-a, na taj način postižu veći iznos pretporeza kojim umanjuju svoju poreznu obvezu (o sustavu PDV-a vidite ranije članke).
Zato se kod nas često u arhivi javno objavljenih financijskih izvještaja iščitava višegodišnje kumuliranje gubitaka, a da istovremeno vidimo da sam poduzetnik i njegova obitelj sasvim dobro živi, a naslijeđena imovina se ne umanjuje.
Ovdje bih željela upozoriti da pojam gubitka kod poduzeća i kod obrta ne nastaje iz istih parametara.
Naime, poduzeću se i prihodi i rashodi pribrajaju, knjiže, onda kada su nastali. Da pojednostavimo - na dan kada je račun primljen od dobavljača ili je izdan kupcu. Činjenica plaćanja ili naplate računa, samim time, ne utječe na izračun dobiti ili gubitka poduzeća.
Kod obrtnika je situacija upravo suprotna: njemu će isporuka postati primitak tek na dan kada ju naplati, a neka nabavka trošak - tek kada ju plati.
Iz tog je razloga za obrtnika gubitak ili dobitak u izravnoj vezi sa novčanim tijekom, kao da se radi o njegovoj lisnici.
S druge strane, malom je poduzetniku upravo ovaj dio poslovanja najteže pojmiti, jer je osobno - kao i svi mi - naučio po stanju u novčaniku mjeriti uspjeh. 'Kakva dobit, kad nemam novca na računu' - često čujem!
Da se vratimo pitanju sa početka sa konkretnim odgovorom: budući da živimo u sustavu proklamirane slobodne ekonomije, nema propisa koji vam naređuje da poduzeće, obrt ili samostalnu djelatnost morate zatvoriti ako poslujete s gubitkom.
Postoje, međutim, propisi koji vam brane da prezadužujete svoje poduzetništvo i da ne plaćate račune. Da biste njih mogli ispoštovati, morat ćete poduzetništvo koje posluje s gubitkom puniti sa pozajmicama. Budući da vam ih banke neće dati, svima koji znaju čitati bilance bit će jasno odakle potiču te pozajmice! Naime, vi ste mali poduzetnik i teško da ćete se okoristiti oprostima, predstečajnim nagodbama i sličnim privilegijama!
Nažalost, ono što svi zaboravljamo je činjenica da toliki udio sive ekonomije jednostavno mora dovesti do enormno velikog poreznog zasićenja onog dijela poduzetnika koji posluje legalno. Pri tome me žalosti što taj dio poduzetništva nema nikakvu zaštitu i na njemu je teret koji je gotovo nemoguće nositi.
Skoro dođem u napast da vas pozovem da razmislite, ali bojim se da sustav ne bi bio znatnije učinkovit niti sa više sredstava! Zato nam i ovaj puta želim: sretno!
Teme i pitanja slobodno predlažite na Facebook stranici: Makora knjigovodstvo i poslovne usluge
