• Za otkrivanje signala da nešto nije u redu, često nije potrebno ići u veliku dubinu... Odnos prema firmi/obrtu u kojem radite ili je vaše vlasništvo, vidi se na – sporednim stvarima.

 

U razgovoru s poduzetnicima, na upit: „Kako ide poslovanje?“ čest je odgovor: „Kod nas sve ide svojim tokom! Ni bolje, ni lošije nego kod drugih! Kriza je svugdje!“

Ovaj odgovor je prava „kamuflaža“ koja pokriva sve i uspjehe i neuspjehe! Zapravo je to često opasan odgovor, iako djeluje tako bezazleno! Jer u pravilu se u njemu skriva – neaktivnost, nemotiviranost, izbjegavanje promjena i suočavanje sa stanjem kakvo-jest.

Poduzeće, pogon ili obrtnička radnja je živi „poslovni organizam“ kojeg pokreću ljudi.  A da bi ga pokretali, nije sve u novcu, kako se često znaju tumačiti „otežavajuće“ okolnosti za nebrigu i nerad. Ili što je još gore, traže se „dežurni krivci za sve“ - u drugima. Izmišljaju se razne opće izlike, npr. „nemamo vremena“. Jer ako netko nema vremena za nešto, onda smatra da to čime se ne bavi, zapravo nije niti važno ili vrijedno truda! Pa bila to i vlastita – firma!

Pravi odnos prema firmi i poslovanju vlasnici, direktori, šefovi i poslovođe zapravo skrivaju „pod tepih“. Svjesno - zato da drugi ne znaju, a nesvjesno - od sebe samih kao svojevrsnu  obranu, jer ako se nešto „ne vidi“, onda se čini kao da toga „niti nema“!

Nezgodna je stvar da svaka istina kad-tad izađe na vidjelo, a osobito je „grozno“ kad bude „prekasno“ da se išta promijeni! Knjigovodstvo i bilance su financijske „naočale“ kroz koje se poslovanje gleda. Ali, ne treba čekati statističke podatke iz prošlog razdoblja: jer dnevno se „osjeti“, a može se i pratiti, kad poslovanje „klizi“ prema dolje u „crvenu zonu“ nelikvidnosti, neisplate plaća, gomilanje dugova i u konačnici stvaranje - gubitaka.

Za otkrivanje signala da nešto nije u redu, često nije potrebno ići u veliku dubinu... Odnos prema firmi/obrtu u kojem radite ili je vaše vlasništvo, vidi se na – sporednim stvarima.

Na „zapadu“ je, primjerice, najnormalnije da predstavnici banaka koje su financirale investicije svojih klijenata „obilaze“ njihove pogone, postrojenja i urede te obavljaju „pregled - na prvi pogled“. Kakav je parking za aute zaposlenih, otkriven ili natkriven te jesu li auti parkirani u redu ili kaotično? Kakav je ulaz/hodnik u prostorije ureda, pogona ili tvrtke? Je li sve uredno i čisto? Ako je „lice“ OK, da li je i „naličje“? Npr. tko čuva zgrade i nadzire kretanje ljudi izvana i iznutra - osobito ako se radi o velikoj vrijednosti imovine, u koju je uložen ili će tek biti bančin novac? Kako su zaposlenici i radnici  odjeveni i imaju li potrebnu zaštitu na svom radnom mjestu? Kakvi su im uredi i međusobna komunikacija? Kakva su skladišta, kako se evidentiraju zalihe, kakva je kontrola? Kakvi su proizvodni pogoni, kakva je organizacija radnih procesa?

Kakve su ankete zadovoljstva radnika uvjetima rada na radnom mjestu? Niti jedna stvar se ne prepušta slučaju!