Moje radno vrijeme je jedan tjedan ponedjeljak od 15.30 do 20.30, utorak-petak 15.30 do 20 h, subota od 8 do 20h i nedjelja od 8 do 13, a drugi tjedan ponedjeljak-petak od 7.30 do 15.30, subota i nedjelja slobodno. Znači, 12 dana u komadu bez slobodnog dana. U tom vremenu radi se bez pauze jer se radi na kiosku. Je li to u skladu sa zakonom i mogu li poslodavca prijaviti inspekciji rada?
Pravo na stanku, dnevni i tjedni odmor regulirano je odredbama Zakona o radu, Kolektivnog ugovora i ugovora o radu.
Radnik ima pravo na tjedni odmor u neprekidnom trajanju od najmanje 24 sata, a kojemu se odmoru pribraja dnevni odmor od 12 sati. Tjedni odmor koristi se nedjeljom odnosno danom koji joj prethodi ili iza nje slijedi. Ako radnik ne može koristiti tjedni odmor u propisanom trajanju, mora mu se za svaki tjedan omogućiti korištenje zamjenskog tjednog odmora odmah po okončanju razdoblja koje je proveo na radu zbog kojeg tjedni odmor nije koristio ili ga je koristio u kraćem trajanju. U vašem slučaju evidentno je da zbog rasporeda radnog vremena u prvom tjednu ne koristite tjedni odmor te radite od 15,30 h u ponedjeljak prvog tjedna, do 15,30 h u petak drugog tjedna bez tjednog odmora. Poslodavac vam je nakon petka drugog tjedna u 15,30 h dužan omogućiti da iskoristite tjedni odmor za taj i prethodni tjedan. Dakle, dva puta po 24 sata kojima se pribraja 2 puta po 12 sati, ukupno 72 sata neprekidno. Iz vašeg pitanja proizlazi da ne radite u razdoblju od 15,30 h petka drugog tjedna do ponedjeljka u 15,30 h trećeg tjedna, što je ukupno 72 sata, odnosno onaj ukupni tjedni odmora za dva tjedna koji vam je poslodavac po zakonu dužan omogućiti.
Radnik koji radi najmanje šest sati dnevno, ima svakog radnog dana pravo na odmor (stanku) od najmanje trideset minuta, osim ako posebnim zakonom nije drugačije određeno, pri čemu se vrijeme trajanje iste ubraja u radno vrijeme. Ako posebna narav posla ne omogućuje prekid rada radi korištenja stanke, isto pitanje mora biti uređeno kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili ugovorom o radu. Odredba je jasna. Ako narav posla nalaže, stanka se može odrediti i na drugi način (njezino vrijeme i korištenje). No, to ne znači da radnici nemaju pravo na stanku, da se ona ne mora odrediti. Oni zadržavaju to pravo, a pitanje stanke se baš u tom slučaju treba jasno odrediti. Zakonodavac samo daje mogućnost pobližem odrađivanju tog pitanja s obzirom na posebne okolnosti posla, ali nikako ne negira pravo na stanku.
Ukoliko smatrate da su vam neka od ovih prava povrijeđena, tad ste slobodni obratiti se nadležnim tijelima.
