Koja je zakonska osnova i svrha da se kod podizanja optužnice ili donošenja presude, uz podatke o optuženiku (OIB, adresa, status zaposlenosti), navode i podaci o roditeljima, uključujući djevojačko prezime majke? Zašto se ti podaci dijele s privatnim tužiteljem kada nemaju nikakve veze s kaznenim djelom? Zar nije dovoljan OIB?
Sukladno članku 272. stavku 1. Zakona o kaznenom postupku, prilikom prvog ispitivanja okrivljenika obvezno se prikupljaju osobni podaci u svrhu nedvojbene identifikacije, uključujući:
ime i prezime,
nadimak (ako postoji),
ime i prezime roditelja,
djevojačko prezime majke,
mjesto i datum rođenja,
državljanstvo,
školsku spremu, zaposlenost, imovno stanje itd.
Ovi podaci se zatim, prema članku 342. stavku 1. istog Zakona, navode i u optužnici.
Takvo zakonsko rješenje uvedeno je prije uvođenja OIB-a, a njegova je svrha omogućiti jasnu identifikaciju osobe protiv koje se vodi postupak – osobito u slučaju osoba s čestim imenom i prezimenom, bez dokumenata, ili kada postoji više osoba s istim podacima.
Iako je danas OIB dovoljan za elektroničku identifikaciju u mnogim sustavima, Zakon o kaznenom postupku još nije usklađen u tom dijelu. Zbog toga se i dalje prikupljaju podaci koji, naizgled, nemaju izravne veze s djelom, ali služe kao dodatni elementi identiteta u sudskom i upravnom postupku.
Što se tiče zabrinutosti zbog dijeljenja tih podataka, valja naglasiti da svi sudionici postupka (uključujući privatne tužitelje) imaju zakonski propisanu obvezu čuvanja osobnih podataka, a nezakonita obrada može predstavljati povredu GDPR-a ili čak kazneno djelo.
