Razlikuju li se pojmovi administrativna zabrana i izjava o zapljeni na primanjima? Konkretno, moje mišljenje je da se pojam administrativna zabrana koristi u slučaju kada osoba svojevoljno, ili u dogovoru s bankom, većinom pri početku otplate kredita i uz zaplijenu po pristanku ovršenika dogovori način otplate kredita.
Izjava o zapljeni na primanjima je instrument osiguranja naplate koji banka traži i koji se daje banci prilikom otvaranja kredita, ali on ne definira način otplate u slučajevima redovnih platiša, već ih banke šalju poslodavcu u slučaju neplaćanja te onda po toj izjavi poslodavac ima zakonsku obavezu postupiti. Smatram da se više ni ne koriste toliko odkad su uvedene zadužnice kao pravomoćno rješenje o ovrsi.
Dužnik može javnobilježnički ovjerovljenom ispravom dati suglasnost da se radi naplate vjerovnikove tražbine zaplijeni dio njegova stalnog novčanog primanja (plaća ili drugo primanje) i da se isplati izravno vjerovniku, na način određen u toj ispravi. Takva isprava ima pravni učinak rješenja o ovrsi. Tu ispravu s učincima dostave rješenja o ovrsi poslodavcu dostavlja vjerovnik. Ova isprava definirana je člankom 23. stavak 1. točka 4. Ovršnog zakona.
Predmetna isprava naziva se ponekad i administrativnom zabranom, no učinak je u svakom slučaju isti. Vjerovnik ispravu dostavlja poslodavcu, a u ispravi je definiran dan dospjeća i iznos koji poslodavac obustavlja te ga isplaćuje na račun vjerovnika.
