Ne smetnimo s uma da od 1.10. ove godine imovina udruge više ne može biti raspoređivana osnivačima ili članovima, već samo drugoj pravnoj osobi koja ima iste ili slične
statutarne ciljeve.
Javna je tajna da je niz udruga obavljalo poduzetničku djelatnost, a da to u njihovim poslovnim knjigama nije bilo vidljivo. U situaciji u kojoj su kontrolni organi okretali glavu na drugu stranu, a politika imala saveznika u dijelu neprofitnog sektora, mnoge male udruge su se vozile na istom valu. Prema Europi lijepo su izgledale statistike koje su neupućenima dale zaključiti kako je kod nas razvijeno civilno društvo. Naravno, statistika je češće paravan nego pokazatelj.
Pečat udruge prečesto je služio samo za brži i jeftiniji put do nekog štanda za prodaju, dvorane za tobožnja predavanja i slično. Ono što se prodalo i donacije u famozne sveprisutne kasice (škrabice) završavalo je tko-zna-gdje. Odredbe u statutima kako će po prestanku udruge sva imovina prijeći osnivačima davale su dodatni spokoj trojci koja je udrugu osnovala. Članova je često bilo malo, ili nimalo.
Skoro dvije godine trajalo je postepeno implementiranje poruke zakonodavca da tako neće dugo moći dalje. Metodom mrkve i batine poruke su bile kontradiktorne: neko vrijeme se najavljivalo da će udruga za svako poduzetništvo morati osnivati poduzeće, što je izazvalo salve negodovanja. Krajem ljeta se od toga odustalo. U Zakon o udrugama unesena je tek odredba da će uredi koji prate udruge dojavljivati poreznicima upis gospodarskih djelatnosti u statute udruga, te da će se isto postupati u slučaju nečije prijave. Prema reakcijama neprofitnog sektora, meni se činilo da su s tom odredbom bili spokojni. Na seminarima su ljudi iz službenih timova predlagača zakona dali naslutiti da će težište biti na kontroli utroška javnog novca.
Hoće li mali poduzetnici postati izdajice svojih nelojalnih konkurenata, kad ih sustav neće štititi, pitali smo se mnogi...
A onda tihi obrat: rješenje toliko elegantno da je prošlo prilično nezapaženo, pobuna je izostala. A sve zato što je dana kroz promjenu propisa koji neprofitni sektor slabo prati: Zakona o porezu na dobit.
Jedan članak nekidan izmijenjenog zakona veli da je niz organizacija, među kojima su i udruge, dužno u roku od 8 dana od početka obavljanja gospodarske djelatnosti prijaviti se u registar obveznika poreza na dobitak. U kontekstu (kroz Zakon o udrugama uvedene) kaznene odgovornosti odgovornih osoba udruga - jedna rečenica je stvorila uvjete da se stanje drastično promijeni.
Udruga koja obavlja gospodarsku djelatnost dužna je za nju voditi računovodstvo i izvješća kojima će se moći utvrditi točna dobit, i na ispravan i transparentan način sučeliti prihode i sve rashode tog poduzetništva. Usporedno, mora voditi i računovodstvo za neprofitne organizacije sukladno tom zakonu, isto nedavno unekoliko izmijenjenom.
Nema sumnje da ćemo većina kolega iz moje struke znati to činiti, jer pravila su sasvim jasna. Hoćemo li to biti spremni činiti za sitne novce za koje smo vodili knjigovodstvo udruga do sada, drugo je pitanje. Radi se o više nego dvostrukoj količini posla.
Za vodstva udruga se, s druge strane, postavlja pitanje ima li smisla nastaviti s udrugom kao paravanom, ili se suočiti sa istinom i započeti poslovanje kroz obrte, poduzeća ili zadruge. Porezi su očito neminovni, a jednostavniji načini doista postoje i u ovoj rubrici ih se često spominje.
Moje je mišljenje da će udruge koje imaju dugogodišnje kvalitetne programe, koje često plasiraju prema proračunima - naći nedvojbeni interes da nastave postojanje.
Ostali će vjerojatno u kratkom roku odumrijeti. Pri tome će biti veliki broj onih koji se neće niti potruditi provesti službenu likvidaciju udruge, pa makar i po skraćenom postupku.
Za njega je potrebna odluka skupštine udruge ili protek dovoljno dugog roka od potrebe njenog održavanja, a da se nije uspjela održati, ili pad broja članova udruge ispod broja potrebnog za osnivanje iste.
Ako članovi upravnog ili izvršnog tijela udruge daju ovjerene izjave da udruga ne djeluje, da su ispunjene sve njene obveze i da je imovina raspodijeljena sukladno propisima, osoba ovlaštena za zastupanje može dati zahtjev za upis prestanka postojanja udruge nadležnom uredu (u pravilu je to isti onaj u kojem je udruga i osnovana).
Svi ti članovi još će pet godina solidarno odgovarati za eventualne obveze udruge, a njihova će imena i OIB biti upisani u Registar udruga.
Ne smetnimo s uma da od 1.10. ove godine imovina udruge više ne može biti raspoređivana osnivačima ili članovima, već samo drugoj pravnoj osobi koja ima iste ili slične statutarne ciljeve.
To bi mogao biti ozbiljniji problem.
Sretno!
Teme i pitanja slobodno predlažite na Facebook stranici: Makora knjigovodstvo i poslovne usluge
