Ovo je uobičajeno vrijeme u godini kada se nova generacija završenih osnovnoškolaca upućuje na upise u srednje škole. Ako su informacije koje imam točne, tada za fizioterapeutski smjer u srednjoj medicinskoj školi u Rijeci vlada prava jagma. Zaista mi je drago da postoji toliki interes za ovu struku, te ću sa veseljem promatrati napredak mlađih generacija. No svima vama koji upisujete srednju fizioterapeutsku školu, kao i roditeljima, slijedi upozorenje. Naime, Hrvatska je, uz Srbiju, jedina Europska zemlja koja ima srednju fizioterapeutsku školu. Nigdje na starom kontinentu nije moguće zvati se fizioterapeutom, ili obavljati kompleksne zadatke iz domena ove struke samo sa završenom srednjom školom. Diploma fizioterapeuta zahtjeva najmanje dvije, pa sve do četiri godine redovnog studija, uz mogućnost specijalizacije i daljnjeg školovanja u većini zemalja. Kako je proces "Bolonje" dobro uznapredovao, ukazati će se potreba da se i ovaj problem riješi. No, jedini način za njegovo rješavanje jest ukidanje srednje fizioterapeutske škole. U tom će se slučaju svi oni koji su završili srednju toga smjera, morati, a ako žele i dalje raditi kao fizioterapeuti, završiti trogodišnji studij. Svima vama koji ćete upisati srednju fizio kako bi ste kasnije nastavili studij istoga usmjerenja, ona će pružiti pravi pogled u tu struku. Svi vi koji mislite nakon srednje škole stati sa formalnim školovanjem i raditi kao osposobljeni fizioterapeuti, razmislite dobro. Možda već u slijedećih 4 godine, dakle prije završetka vašeg školovanja, ovako predviđeni scenario mogao bi stupiti na snagu. Problematika srednje fizioterapeutske škole nije nova. Prije 18 godina, kada sam i sam maturirao u toj istoj školi i unutar tog istog usmjerenja, moja je generacija bila zadnja koja je završila po tom programu. Poslije nas uveden je trogodišnji smjer masera-kupeljara. Upravo je taj pristup manje-više bio na tragu Europskog iskustva, jer u toj zajednici, kojoj ćemo se uskoro pridružiti, postoji struka koju u Engleskoj nazivaju "massage therapist" ili u prijevodu - masažni terapeut, odnosno medicinski maser. To zvanje označava osobu koja je u višegodišnjem školovanju stekla teoretsko i praktično iskustvo za liječenje masažom cijelog niza različiti oboljenja. Valja napomenuti da su kvalitetni djelatnici te struke iznimno traženi, kako u državnim, tako i u privatnim institucijama koje se bave fizioterapijom. Osim toga, oni su jedino certificirani za liječenje i njih se oštro razlikuje od kozmetičara i ostalih usmjerenja koja se bave različitim drugim, manje ili više kozmetičkim i relaksirajućim masažnim tehnikama. U našim uvjetima, jedini tečaj za masera jest onaj pri Veleučilištu, koje u višemjesečnoj obuci osposobljava polaznika za aromamasažu, dakle opet kozmetika. Što se točno dogodilo sa smjerom maser-kupeljar, i koji su to interesi potakli ponovno pokretanje srednje fizioterapeutske škole, ostaje mi tajnom. Vidljiva je tek činjenica da smo taman krenuli u dobrom pravcu, pa se opet vratili na staro. U svakodnevnoj fizioterapijskoj praksi znanje i iskustvo dobrog masažnog terapeuta iznimno je važno. Čak i kod današnjeg razvoja tehnologije niti najmodernije "fotelje za masažu" nisu uspjele zamijeniti iskusne maserske ruke. Potreba za takvim kadrom biti će sve veća, a već sada u EU nedostaje kako diplomiranih fizioterapeuta, tako i adekvatno obučenih i certificiranih masera. Baš kada sam zgotovio ovaj tekst, u ruke mi je došao izdanje jednog našeg dnevnog lista u kojem se obrađuju moguće promjene u srednjoškolskom obrazovanju. Kad tamo, gle čuda, planira se uvođenje programa za medicinskog masera. Jest da je pisanje tog programa u početnoj fazi i da se njegova implementacija ne očekuje prije 2008. godine (što će reći vjerojatno 2010). No, ipak se nešto pozitivno događa, pa makar i sporo.