Prošli tjedan pisala sam o istoj temi za fizičke osobe. Osnivači pravnih osoba - poduzeća susreću se sa sasvim drugačijim odredbama kada požele zatvoriti svoje poduzeće.

Apsolutno je isto osnivačima jednostavnih i ostalih društava, dakle j.d.o.o. nemaju povlašteni status, ili jednostavniji postupak zatvaranja.

Prvo napominjem da mirovanje poduzeća ne postoji.

U razdobljima u kojima poduzeće nema isporuke, dužno je plaćati komorsku članarinu, bankovnu naknadu i voditi poslovne knjige. Ako je u sustavu PDV-a, dužno je podnositi i izvještaje, mjesečno ili tromjesečno, ovisno o visini isporuka u prethodnoj godini. Jedina razlika će biti u odnosu na aktivno razdoblje da će postojati rashodi, ali ne i prihodi.

Završni računi se moraju raditi, izvještaji se moraju objavljivati i predavati poreznoj upravi - jednako kao i u razdoblju aktivnosti.

Izjave o neaktivnosti ne zadovoljavaju, jer one se mogu podnostiti samo u slučaju da poduzeće u prvoj godini osnivanja nije bilo aktivno, iako i to samo dobrohotno raspoloženim poreznicima, budući da je činjenica da i takvo društvo ima promjene u svojoj bilanci: upis temeljnog kapitala i obveze za komorsku članarinu.

Jedini način kako poduzeće prestaje je likvidiranjem.

Taj postupak traje barem pola godine, a u praksi zapravo punu godinu, košta sve zajedno barem 10.000 kn, obuhvaća višekratnu objavu javnih poziva vjerovnicima, čak i u slučaju da je u knjigama evidentiran samo jedan, te podnošenje tri financijska izvještaja u rangu završnog računa.

Svemu tome cilj je da sve obveze i potraživanja, kao i imovinu pravne osobe, preuzme neka fizička osoba, jer nakon likvidiranja pravne osobe više neće biti.

A što je sa brisanjem iz sudskog registra iz razloga višegodišnjeg nepodnošenja financijskih izvještaja, koje u zadnje tri godine čitamo na stranicama sudskog registra? Je li to način kako se poduzeće zatvara na teret države?

Nažalost, nije. To je način kako sam sustav unosi nered na tržište. Naime, direktor pravne osobe koja je izbrisana i dalje ima obvezu da razriješi njezina imovinsko-pravna i porezna pitanja, kroz gore opisani postupak.

Hoće li on to učiniti, prema mojim saznanjima je njegova slobodna odluka, jer osobno nisam vidjela da je neki pretrpio posljedice. Ako negdje neki i jeste, radi se opet o sporadičnoj primjeni propisa, po proizvoljnim kriterijima, a ne o općoj primjeni za sve.

Vama ostavljam zamisliti kako u ovoj državi izgleda biti u nekom prijeporu sa izbrisanom tvrtkom! Potraživati nešto od nje? Pretrpiti kakvu štetu od nje? Sudariti se sa vozilom u vlasništvu izbrisane tvrtke? Dijeliti među sa nekretninom u vlasništvu izbrisane tvrtke?

Naime, ne zaboravimo da je tvrtka izbrisana iz razloga što nije podnosila financijske izvještaje, a ne zato što ne posluje, ne kupuje, ne isporučuje, ne prodaje, ne zapošljava…

Stoga, kao i za cijeli niz drugih situacija, zlonamjerni se lako izvuče, a dobronamjerni koji plaća sustav, često od njega nema nikakve koristi. Pazite se!

Sretno!

Teme i pitanja slobodno predlažite na Facebook stranici Makora knjigovodstvo i poslovne usluge