Predaja tvrtke djeci ili članovima obitelji čini se jednostavnom – ali bez plana može završiti kaosom. Evo kako proces učiniti sigurnim i uspješnim!
Prijenos poslovanja unutar obitelji jedan je od najemotivnijih, ali i najsloženijih oblika izlaska iz vlasničke strukture trgovačkog društva. Iako se na prvi pogled čini prirodnim predati društvo koje ste stvarali godinama djeci ili drugim članovima obitelji, takav prijenos zahtijeva ozbiljnu pripremu i strateški pristup
Bez jasno definirane strukture, raspodjele odgovornosti i profesionalne pripreme svih uključenih strana, lako može doći do narušavanja vrijednosti društva, napetosti u obiteljskim odnosima i odstupanja od ciljeva vlasnika.
Prije donošenja odluke – definirajte ciljeve
Prije nego što se donese odluka o prijenosu vlasništva, ključno je da vlasnik jasno definira svoje osobne, financijske i poslovne ciljeve. Koliku financijsku neovisnost očekuje nakon izlaska? Želi li zadržati manji vlasnički udio ili se potpuno povući? Koliko dugo je spreman ostati aktivno uključen?
Bez iskrenih odgovora na ova pitanja, prijenos poslovanja lako može postati izvor stresa i neispunjenih očekivanja.
Jednako važno je razumjeti motivaciju i želje nasljednika. Uspješan prijenos vlasništva može se ostvariti samo ako osoba koja preuzima poslovanje to čini sa stvarnim interesom, osobnom motivacijom i jasnom vizijom vlastite uloge. Ako je nasljednik u proces uključen isključivo iz osjećaja obveze prema roditelju ili zato što nije imao drugu opciju, takva tranzicija rijetko daje održive rezultate.
Svaki prijenos vlasništva treba promatrati kao proces, a ne kao jednokratni događaj. Kvalitetna priprema obuhvaća vrijeme za edukaciju i pripremu nasljednika, konsolidaciju poslovnih procesa te usklađivanje obiteljskih očekivanja. Idealno je započeti planiranje barem dvije do tri godine prije stvarne tranzicije, kako bi se ostavilo dovoljno prostora za profesionalizaciju upravljanja i postizanje pune spremnosti društva.
Poklon ili prodaja poslovnih udjela (pravni i porezni aspekti)
Jedna od prvih odluka koju je potrebno donijeti odnosi se na to hoće li se vlasništvo nad poslovnim udjelima prenijeti bez naknade ili će biti prodani. Moguća je i kombinacija ta dva pristupa.
Odluka ovisi o nizu različitih faktora: financijskim ciljevima vlasnika, mogućnostima nasljednika, poreznim učincima i željenoj razini kontrole u prijelaznom razdoblju.
Važno je naglasiti da i kod darovanja postoji potreba za pravnom i poreznom dokumentacijom. Svaki oblik prijenosa treba biti jasno ugovoren, porezno optimalan i usklađen s pozitivnim zakonskim propisima te prilagođen dugoročnim interesima vlasnika, društva i nasljednika.
Optimalno strukturiran prijenos vlasništva započinje procjenom tržišne vrijednosti društva, analizom budućih financijskih potreba sadašnjeg vlasnika te planiranjem poreznih učinaka za sve uključene strane: sadašnjeg vlasnika, člana obitelji koji preuzima vlasništvo te samo trgovačko društvo.
Prijenos vlasništva ne znači automatski prijenos odgovornosti
Važno je razlikovati vlasnički udio od stvarne sposobnosti i motivacije za upravljanje. Član obitelji koji preuzima poslovanje mora za to biti spreman znanjem, iskustvom, osobnim integritetom, ali i iskrenom željom da se dugoročno vidi u ulozi vlasnika i/ili u nekoj od ključnih upravljačkih funkcija u društvu.
Ako nasljednik ulazi u proces isključivo iz osjećaja dužnosti ili potrebe da pomogne, bez stvarne unutarnje motivacije, postoji rizik od smanjenja vrijednosti poslovanja te narušavanja odnosa unutar kolektiva i obitelji.
Zato je nužno unaprijed definirati fazni plan tranzicije vlasničkih, upravljačkih i operativnih odgovornosti, s jasno utvrđenim rokovima, postavljenim kriterijima uspješnosti te prostorom za usklađivanje međusobnih očekivanja.
Uspješni prijenosi najčešće uključuju razdoblje paralelnog angažmana sadašnjeg vlasnika i nasljednika, uz postupno povlačenje prethodnog vodstva i kontrolirano jačanje samostalnosti budućeg nositelja poslovanja.
Procjena spremnosti vlasnika i društva
Prijenos poslovanja nije isključivo pravna ili operativna odluka, već duboko osobna tranzicija za sadašnjeg vlasnika.
Kako bi takav prijenos bio održiv i dugoročno uspješan, potrebno je već na početku jasno procijeniti spremnost na dvije razine: spremnost vlasnika i spremnost društva.
Vlasnik bi trebao unaprijed definirati svoja osobna očekivanja nakon izlaska iz aktivnog angažmana, uključujući željeni način života, potrebnu razinu financijske sigurnosti, očekivanu uključenost u savjetodavnoj ulozi te vremenski horizont povlačenja.
S druge strane, društvo mora biti organizacijski, financijski i operativno spremno za funkcioniranje bez svakodnevnog upravljanja od strane osnivača ili većinskog vlasnika.
Neizostavan je i realan uvid u razinu ovisnosti društva o postojećem vlasniku. Ako su odnosi s ključnim klijentima, upravljačke odluke ili operativni procesi koncentrirani isključivo u njegovim rukama, nasljednik preuzima strukturu koja nije spremna za samostalan rad.
U takvim slučajevima, prijenos bez prethodne profesionalizacije predstavlja ozbiljan rizik za stabilnost poslovanja.
Zato su izgradnja liderskog tima, jačanje samostalnosti ključnih funkcija i dokumentiranje poslovnih procesa nužan preduvjet za uspješan prijenos vlasništva unutar obitelji.U praksi, to podrazumijeva uvođenje operativnog sustava upravljanja koji omogućuje jasno definiranje odgovornosti, usklađivanje ciljeva, ritam sastanaka i transparentno praćenje rezultata.
Bez takvog sustava, vlasnik često ostaje ključna operativna točka, što dugoročno onemogućava stabilno povlačenje i povećava rizik organizacijske nestabilnosti nakon prijenosa.
Uključivanje cijele obitelji u proces planiranja
Bez obzira na to tko će preuzeti vlasništvo i operativno vođenje društva, svi članovi obitelji trebaju biti uključeni u početne razgovore.
Nerijetko postoje i pasivni članovi obitelji koji nemaju formalnu ulogu u poslovanju, ali imaju legitimna očekivanja ili emocionalni interes vezan uz budućnost društva.
Zanemarivanje tih odnosa dugoročno može izazvati napetosti koje ugrožavaju stabilnost poslovanja i obiteljsku koheziju.
Stoga je preporučljivo organizirati strukturirane razgovore, a u složenijim obiteljskim situacijama angažirati vanjskog stručnjaka koji može neovisno i nepristrano voditi proces komunikacije i donošenja zajedničkih odluka.
Preporučuje se i izrada obiteljske povelje, kao pisanog dokumenta kojim se definiraju temeljna pravila, vrijednosti i uloge unutar obitelji u odnosu na društvo.
Definiranje uloge vlasnika nakon prijenosa
Nejasno definirana uloga bivšeg vlasnika jedan je od najčešćih razloga neuspješne tranzicije.
Ako prethodni vlasnik ostane prisutan bez jasno određenih ovlasti i odgovornosti, lako dolazi do preklapanja u odlučivanju, narušavanja autoriteta novog vodstva i dugotrajne ovisnosti društva o osobi koja je formalno prenijela svoje vlasništvo.
Zato je preporučljivo unaprijed definirati buduću ulogu, bilo da se radi o savjetničkoj, nadzornoj, mentorskoj ili potpuno neaktivnoj funkciji.
Time se jača autoritet novog vodstva i omogućuje stabilan prijelaz iz operativne uloge u vlasničku perspektivu.
Zaključak
Prijenos vlasništva na člana obitelji može biti jedan od najstabilnijih i najvrjednijih oblika izlaska iz poslovanja.
No, da bi takav prijenos bio uspješan, potrebno ga je voditi kao strateški, strukturiran i profesionalno vođen proces.
Ključ uspjeha nalazi se u jasno definiranim ciljevima vlasnika, otvorenoj motivaciji i spremnosti nasljednika, realnoj procjeni zrelosti društva, pravovremenoj pripremi i kvalitetnoj komunikaciji sa svim relevantnim članovima obitelji.
Za vlasnike koji razmatraju ovakav prijenos, preporuka je započeti s planiranjem koje uključuje financijsku, pravnu i operativnu perspektivu, ali i osobnu, obiteljsku i emocionalnu dimenziju.
Ukoliko razmišljate o prijenosu vlasništva unutar obitelji i želite izbjeći greške koje dugoročno narušavaju vrijednost društva i odnose među članovima obitelji, preporučujemo razgovor s iskusnim savjetnikom.
Uspješan prijenos ne počinje odlukom, već dobrom pripremom!
