Jedna od najzahtjevnijih lekcija u ulozi vlasnika malih i srednje velikih društava jest disciplina puštanja. U ranim fazama rasta bilo je logično da vodite gotovo svaki segment poslovanja. Međutim, s vremenom ono što je godinama bila prednost postaje ključna prepreka daljnjem razvoju. Društvo teško može napredovati ako vlasnik ostaje središte svake odluke i svakog problema.
U razgovorima s vlasnicima često se ponavljaju iste frustracije: nema pravih ljudi, standard rada nije zadovoljavajući i većina odluka i dalje prolazi kroz njihove ruke jer je to jedini način na koji osjećaju sigurnost. U pozadini takvih situacija najčešće nedostaje upravo disciplina puštanja.
Kako društvo raste, prirodno se javlja potreba za voditeljima koji preuzimaju operativne uloge. Njihova je primarna zadaća voditi ljude i donositi svakodnevne operativne odluke. Uloga vlasnika pritom se pomiče prema određivanju smjera razvoja i praćenju ključnih pokazatelja koji otkrivaju ide li poslovanje u željenom smjeru.
U praksi je čest slučaj da vlasnik formalno imenuje voditelje, ali im ne prepušta odgovornost u stvarnom smislu. Ponude, ugovori i troškovnici i dalje završavaju na njegovom stolu, a rast društva ostaje ograničen isključivo raspoloživom energijom i vremenom vlasnika.
U dobro postavljenom operativnom sustavu vlasnik određuje smjer, a liderski tim preuzima vođenje svakodnevnih aktivnosti kroz jasne procese, definirane uloge i odgovornosti. Društvo tada postaje skalabilno jer ne ovisi o jednoj osobi.
U neuređenom sustavu većinu odluka i dalje donosi vlasnik, pa operativno poslovanje u velikoj mjeri ovisi o njegovoj prisutnosti. Takva ovisnost jedna je od najčešćih prepreka rastu malih i srednjih društava.
U trenutku u kojem se uspostavi uloga operativnog voditelja započinju dvije ključne faze. Prva obuhvaća prijenos vizije, jasno definiranje uloga i postavljanje očekivanja. Druga, zahtjevnija faza odnosi se na stvarno prepuštanje operativnog odlučivanja toj osobi ili osobama, bez potrebe za stalnom intervencijom vlasnika. Upravo na toj drugoj fazi najčešće nastaje najveća unutarnja borba vlasnika.
Puštanje ne znači gubitak kontrole niti povlačenje iz poslovanja. Puštanje stvara prostor za odgovornost drugih, a vlasniku vraća vrijeme i mentalni kapacitet za strateško razmišljanje. Voditelji mogu rasti samo ako im se prepusti prostor za donošenje odluka. Pod stalnim nadzorom ostaju izvršitelji, a društvo gubi svoj razvojni potencijal.
Za ozbiljan rast i povećanje vrijednosti društva potrebni su jasni procesi, definirane uloge i mjerljivi pokazatelji. Takva struktura omogućuje timu donošenje odluka bez stalnog odobravanja. Društva koja djeluju na taj način privlačnija su investitorima, imaju manji rizik i ostvaruju veću tržišnu vrijednost, osobito u kontekstu budućeg prijenosa i izlaska iz poslovanja vlasnika.
Do značajnog povećanja vrijednosti društva dolazi onoga trenutka kada liderski tim dokaže da može samostalno voditi poslovanje bez svakodnevne prisutnosti vlasnika. Tada procesi postaju pouzdani, odgovornost se preuzima prirodno, a vlasnik napokon može zauzeti svoju stvarnu stratešku ulogu - ulogu vlasnika.
Ako u opisanom prepoznajete elemente svoje svakodnevice, korisno je zastati i sagledati gdje se vi i vaše društvo nalazite danas. Vlasnici koji prolaze kroz fazu intenzivnog rasta često otkriju da ih ne ograničava tržište, nego struktura u kojoj i dalje sami donose većinu operativnih odluka. U takvim situacijama nužna je objektivna procjena stanja i prepreka koje usporavaju daljnji razvoj.
Pritom se nameće jedno pitanje koje vrijedi ozbiljno razmotriti: koliki bi dodatni potencijal rasta postao dostupan vašem društvu kada bi operativne odluke preuzeo tim koji je već dio vaše organizacije?
Ako želite dublje razumjeti na koji način strukturirani prijenos poslovanja i postupni izlazak vlasnika utječu na povećanje vrijednosti društva te smanjenje operativne ovisnosti o jednoj osobi, naš pristup detaljnije je opisan na FINVERS web stranici.
