Iako statistički pokazatelji ovih dana ukazuju na početak oporavka naše privrede, moj osobni dojam je da volja za pokretanjem poduzetničkih inicijativa nije dugo bila tako slaba. Da se poreznici nisu probudili u detektiranju novčanih priljeva iz inozemstva kod onih koji uopće nemaju registrirano poduzetništvo, bilo bi još manje novih obrta ili poduzeća!

I oni koji imaju nešto registrirano često požele na nekoliko mjeseci sve ostaviti. Ne da bi se odmorili i potrošili ono što su zaradili, već da bi i oni u nekoj europskoj državi provjerili teče li doista tamo med i mlijeko, kako često poručuju oni što su ranije otišli.

Obrtnici imaju u tom slučaju dvije opcije: da stave obrt u mirovanje, ili da ga potpuno zatvore - jer sam administrativni postupak iziskuje samo jedan odlazak u nadležni ured za gospodarstvo. Ono što slijedi u financijskom i poreznom smislu je, naravno, potpuno drugačije.

Mirovanjem obrta sam obrtnik neće ostvariti gotovo nikakve financijske beneficije, osobito ako ne posluje u nekom javnom prostoru poput trgovine, ugostiteljskog objekta ili salona, pa mirovanjem opravdava činjenicu zatvorenosti. Dapače, i to samo onda ako ga lokalna uprava primorava da u određenom vremenu mora biti otvoren. Mirovanjem obrta čak neće biti oslobođen plaćanja mjesečnih obveza za doprinose i komorski doprinos. Dapače, taksama za ta dva rješenja u proračun će zapravo uplatiti više novaca, dok prihode tijekom razdoblja mirovanja neće smjeti ostvarivati.

S druge strane, zatvaranjem obrta prestaje obveza plaćanja doprinosa, ali poreze posljedice mogu biti značajne, osobito u situacijama u kojima je obrt imao visoku vrijednost dugotrajne imovine - koja postaje primitak po tržišnoj vrijednosti, te mnogo nenaplaćenih potraživanja - koji će na dan zatvaranja postati primitak. Možebitni PDV iz tih potraživanja trebat će platiti u proračun do kraja mjeseca ili kvartala koji slijedi zatvaranju.

Stoga, obrtnici ne bi trebali srljati u zatvaranje u većini slučajeva bez ozbiljnog razgovora sa svojim knjigovođom.

Poduzeća svih vrsta, pa tako i jednostavni d.o.o., uopće nemaju pravnu mogućnost mirovanja.

Oni i za razdoblje u kojem ne posluju moraju podnositi izvješća o svom poslovanju jednakom učestalošću kao i kad su radili, što će opet znati njihovi knjigovođe.

Ako su u ovoj godini isporučili manje od 230.000 kn, a u sustav PDV-a nisu ušli svojim izborom prije manje od pet godina, mogu od početka naredne godine zatražiti izlazak iz sustava - da si barem smanje obvezu izvještavanja.

Komorski doprinos cijelo vrijeme moraju plaćati, jednako kao što će i banci plaćati uslugu održavanja računa, što znači da će rashoda biti i u tom razdoblju u kojem nema prihoda.

Poduzeće se može trajno likvidirati postupkom pri nadležnom trgovačkom sudu, koji traje od šest mjeseci do godine dana, a tijekom kojeg sva imovina i obveze poduzeća treba preuzeti neka fizička osoba, najčešće osnivač.

S obzirom na to da je učinak ovog postupka trajan, i da košta od 5.000 do 10.000 kn ukupno, ni osnivaču poduzeća nije ni uputno ni moguće odluku donositi naprečac.

Ako se tko odluči dignuti sidro i uputiti se u bijeli svijet, molim neka nam javi kako je prošao! Znamo da se ovrhe sada lako pokreću, i da zahvaćaju svu imovinu. Nije li lijepa naša prelijepa da si otežate mogućnost povratka, ili zagorčate život svojoj djeci?!

Sretno!

Teme i pitanja slobodno predlažite na Facebook stranici Makora knjigovodstvo i poslovne usluge