Ostavinskom raspravom od 16.12.1988. iza smrti mog oca, bez oporuke, moja majka, sad i ona pokojna, je naslijedila 1/7 kao i mi djeca. Zar nije trebala naslijediti polovinu plus 1/7 u očevom dijelu jer su kuću i sva dobra stekli u zajedništvu? Može li se tražiti revizija ili je po našem običaju sve u zastari?
Vaša majka nasljeđivala je zajedno s djecom iza svog pokojnog supruga njegovu imovinu na jednake dijelove, u skladu s tada važećim zakonskim odredbama o nasljeđivanju. U vezi vašeg pitanja o bračnoj stečevini to nije pitanje koje se rješava u ostavinskom postupku, majka je trebala u svoje ime iznijeti prigovor na utvrđenu imovinu koja se nasljeđuje iza pokojnog oca, odnosno prigovoriti da dio te imovine predstavlja bračnu stečevinu, odnosno po tada važećem zakonu zajedničku stečevinu bračnih drugova. Naime, 1988. godine na snazi je bio Zakon o braku i porodičnim odnosima koji se primjenjuje na imovinu bračnih drugova stečenu do 1. srpnja 1999. godine, a koji u članku 277. određuje da je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, ili potječe iz te imovine, njihova zajednička imovina. Bračni drugovi mogu sporazumno podijeliti zajedničku imovinu tako da odrede suvlasničke dijelove u čitavoj ili u jednom dijelu imovine, ili na pojedinoj stvari, kao i da svakom bračnom drugu pripadnu pojedine stvari ili prava iz te imovine. Svaki bračni drug može za vrijeme trajanja braka ili nakon prestanka braka tužbom zahtijevati da sud utvrdi koliki je njegov dio u zajedničkoj imovini ili dijelu te imovine ili na pojedinoj stvari iz te imovine. Kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje se prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine, a u slučaju spora, sud određuje koliki je bio doprinos bračnih drugova u stjecanju zajedničke imovine, pri čemu vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog od bračnih drugova, nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome, o radu u domaćinstvu i porodici, brizi oko odgoja i podizanja djece, kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine. Iz navedenog slijedi da udio svakog bračnog druga u zajedničkoj imovini bračnih drugova stečenoj prije 1. srpnja 1999. godine nije unaprijed određen, već ga trebaju odrediti bilo stranke svojim sporazumom, bilo sud, u slučaju da takav sporazum izostane.
Budući da je vaš otac prvi preminuo, vašoj majci bilo je preostalo da sporazum o zajedničkoj stečevini bračnih drugova zaključi sa svojom djecom, njegovim nasljednicima te da joj sporazumom prenesete u isključivo vlasništvo ono što je po vama stekla temeljem zajedničke stečevine bračnih drugova. Druga opcija je bila da vaša majka sudskim putem, tužbom u postupku protiv svoje djece dokazuje koji dio imovine predstavlja zajedničku stečevinu bračnih drugova i koliki je njezin udio u istoj koji nije trebao biti predmet nasljeđivanja već njezino isključivo vlasništvo.
Kako navedeno nije učinjeno za vrijeme majčinog života, a majku ste nakon njezine smrti nasljeđivali zajednički kao njezina djeca sa svojom braćom i sestrama na jednake dijelove, zapravo proizlazi da ste kao djeca iza oca i majke nasljedili sve na jednake dijelove te da nitko nema pravni interes nakon majčine smrti utvrđivati drugačije. Ako je majka oporukom ili kakvim ugovorom svoja prava i imovinu rasporedila na drugačiji način od onog što je bilo zakonom propisano tada bi onaj od majčinih nasljednika koji drži da se imovina iza majčine smrti raspoređivala drugačije da je obuhvaćala i njezinu bračnu stečevinu, mogao iz pozicije majčinog nasljednika protiv ostale braće i sestara pokrenuti postupak na koji je i majka imala pravo.
