Dvije i pol godine radila sam u jednoj našoj bolnici kao medicinska sestra prema ugovoru o djelu, nakon čega sam pronašla stalni posao u drugoj državnoj ustanovi. Mogu li dobiti naknadu štete za taj period budući da nisam dobivala naknadu za prijevoz i nisam imala godišnji odmor?
Ovo što Vi u svom pitanju opisujete nije ugovor o djelu. Ugovor o djelu bi se sa svim obilježjima ugovora obveznog prava mogao sklopiti samo za obavljanje jednokratnog posla, temeljem kojeg izvođač radi za naručitelja samostalno i neovisno o naručitelju djela, radi za svoj račun i na svoj rizik, radi u korisnom radnom vremenu pri čemu može raditi osobno ili može posao povjeriti trećoj osobi jer odgovara za djelo i dužan ga je napraviti po pravilima vještine zanata te odgovara za mane svog djela po načelima građanskog prava, a za djelo prima ugovorenu naknadu.
Poslodavci se znaju koristiti mogućnošću zaključenja ugovora o djelu radi izbjegavanja obveza koje proizlaze iz radnog odnosa, ali ako poslodavac s radnikom sklopi ugovor za obavljanje posla koji, s obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca, ima obilježja posla za koji se zasniva radni odnos, neovisno kako ugovorne strane nazovu takav ugovor, smatra se da je s radnikom sklopio ugovor o radu, prema članku 8. stavak 2. Zakona o radu.
Zakon o radu ne uređuje područje troškova za dolazak na posao i povratak s posla. To pravo može biti regulirano putem ugovora o radu, odluke poslodavca, pravilnika o radu ili kolektivnog ugovora. Kako iz Vašeg pitanja proizlazi da ugovorom kojim je bio reguliran Vaš radni odnos nije bio utvrđeno ovo pravo, potrebno je konzultirati kolektivne ugovore. Sukladno Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama (NN br. 141/2012) i tumačenju broj 1/67 od 30. siječnja 2013. godine zajedničkog Povjerenstva za tumačenje TKU-a, na zaposlene u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja primjenjivat će se pravo na naknadu troškova prijevoza prema odredbama članka 66. Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi koji to pravo ima uređeno na za radnike najpovoljniji način, do usklađivanja kolektivnih ugovora pojedinih javnih službi s člankom 67. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama. Dakle, utvrđeno je pravo na naknadu troškova prijevoza, pod uvjetom da radnik stanuje bar 1 km od mjesta rada.
Nadalje, polazeći od cilja ostvarivanja sigurnosti i zaštite zdravlja i radne sposobnosti radnika, godišnji odmor je pravo radnika kojeg se on ne može odreći, a poslodavac je dužan radniku omogućiti korištenje godišnjeg odmora sukladno utvrđenom rasporedu, vodeći pri tome računa kako o potrebama organizacije rada, tako i o mogućnostima za odmor raspoložive radnicima. Ako poslodavac radniku ne osigura godišnji odmor najkasnije do roka propisanog Zakonom o radu, može radniku odgovarati za uzrokovanu štetu, koju u slučaju sudskog spora sudovi dosuđuju u visini naknade plaće koju bi radnik ostvario za vrijeme korištenja godišnjeg odmora da ga je doista i koristio, a sukladno članu 103. Zakona o radu.
Važno je naglasiti da bi sudskim putem najprije bilo potrebno utvrditi postojanje radnog odnosa temeljem ugovora o radu, a ne simuliranog ugovora o djelu. Nadalje, navedena novčana potraživanja zastarijevaju za tri godine, pa bih Vam predložio da se bivšem poslodavcu najprije obratite za isplatu predmetnih naknada mirnim putem, eventualno i uz pomoć svog strukovnog sindikata, kako bi se izbjegli nepotrebni postupci pred sudom. Ukoliko to ne budete u mogućnosti, svakako bi bilo uputno angažirati odvjetnika koji će Vas zastupati u sudskom postupku.
