Sam mali poduzetnik, ili njegovi suradnici, često moraju obaviti posao putujući, a troškove koji pri tome nastaju treba obračunati, proknjižiti u poslovnim knjigama, nadoknaditi putnicima troškove i staviti u odgovarajući porezni kontekst.
Za početak je važno znati da su porezno priznati oni putni troškovi koje je imao sam obrtnik, ili njegovi zaposlenici, a u poduzeću isključivo troškovi zaposlenika. Drugim riječima, ako osnivač (tzv. vlasnik) ili pak direktor poduzeća putuje za poduzeće, njemu putni troškovi ne mogu biti bezporezno nadoknađeni niti može poduzeće biti terećeno za troškove, ukoliko on nije zaposlenik poduzeća (ugovor o radu). Jedini način da se u takvoj situaciji isplati putni trošak je da se ukupni iznos po putnom nalogu smatra neto drugim dohotkom, te se istovremeno sa isplatom plati i otprilike još 90% doprinosa i poreza. Naravno, u tom slučaju sve zajedno može ići u troškove poduzeća, i bit će porezno priznato.
Za osnivače i direktore j.d.o.o. važi isto pravilo.
U nastavku će biti riječi o putnim troškovima kakvi jesu porezno priznati, i pravila su ista za obrtnike i za poduzeća, i za sve njihove zaposlenike.
Službenim putovanjem se smatra putovanje u mjesto koje je 30 km udaljeno od sjedišta poslodavca i od mjesta prebivališta zaposlenika. Po novom pravilu ne smije trajati više od 30 dana.
Prije putovanja poslodavac daje nalog za službeno putovanje, u kojem navodi s kojim ciljem i gdje šalje svog zaposlenika. Obrtnik koji sam putuje također piše za sebe putni nalog. Po povratku, putnik podnosi obračun službenog putovanja i izvješće o putovanju. Bez izvješća putni nalog će u slučaju kontrole biti okarakteriziran kao nevjerodostojan.
U obračunu se navode svi troškovi koji su na putovanju nastali, a to mogu biti: dnevnice, troškovi upotrebe privatnih automobila za službene svrhe, cestarine, mostarine i slični troškovi, karte javnih prijevoza, troškovi noćenja i slično.
Zaposlenike trebate upoznati s pravilima popunjavanja, a ako oni pogriješi, osoba koja vrši kontroliranje (likvidiranje) putnog naloga treba ispraviti nedostatke ili pozvati putnika da ih ispravi, i to sve prije isplate. Ukoliko poslodavac iz nekog razloga želi zaposleniku priznati veći iznos od porezno priznatoga, treba podatak o neto iznosu razlike poslati službi obračuna plaća, jer je uz isplatu potrebno istovremeno platiti doprinose i porez, isto kao da se radi o isplati plaće.
Koliki su iznosi porezno priznati?
Puni iznos dnevnice u tuzemstvu je 170 kn i može se isplatiti za putovanje dulje od 12 sati. Za putovanje trajanja između 8 i 12 sati, može se isplatiti pola dnevnice, tj. 85 kn, a za trajanje manje od 8 sati ne može se isplatiti dnevnica. Ovo važi i za zaposlenike koji rade u nepunom radnom vremenu.
Novo je pravilo da se iznos dnevnice mora umanjiti ukoliko je zaposleniku na teret poslodavca plaćen ručak ili veera. Svaki obrok umanjuje dnevnicu za 30%, pa će puna dnevnica u slučaju plaćena oba obroka biti 68 kn, a za plaćen jedan obrok 119 kn.
Obratite pažnju da je obrok plaćen i u slučaju da u hotelu radnik ima polupansion ili puni pansion.
Dnevnice u inozemstvu su propisane za svaku pojedinu državu, a iznose od 30-95 dolara. U slučaju da je omogućen i jedan obrok, dnevnica se mora smanjiti za 80%. Obratite pažnju na ovo i uputite radnika da radije sam iz dnevnice plati obrok, a hotelski račun neka glasi isključivo na noćenje s doručkom.
Ako radnik objeduje u sklopu reprezentacije, zajedno za poslovnim partnerima, ne smatra se da je dobio obrok, a poslodavcu će iznos reprezentacije biti priznati trošak samo sa 30%, i PDV ne smije koristiti kao pretporez.
Obratite pažnju da dnevnica služi i za podmirenje troškova lokalnog prijevoza u odredištu, pa tramvajske i taksi usluge nije ni potrebno ni dopušteno u tom slučaju prikazivati.
Ako radnik putuje svojim automobilom, može mu se nadoknaditi 2 kn po prijeđenom kilometru, i račune za benzin nije potrebno prilagati.
Ako radnik putuje službenim vozilom, također je potrebno ispuniti podatke o vrsti i registraciji vozila, te o početnom i završnom stanju brojača kilometara, a oni se naravno, trebaju poklapati sa podacima iz knjige upotrebe vozila.
Svi ostali troškovi nastali na službenom putovanju se priznaju u visini stvarno nastalog troška, prema priloženim računima. Ti će računi također svjedočiti i vjerodostojnosti naloga.
Rok za isplatu svote po putnom nalogu nije propisan, ali se o svakoj isplati treba izvijestiti porezna uprava putem JOPPD obrasca. I u tom dijelu postoje promjene, pa se sada izvještava samo o dnevnicama i naknadama za upotrebu privatnog vozila u službene svrhe, a ostali dijelovi su od ove godine izuzeti iz izvješća. Ovo je obradovalo knjigovođe i poduzetnike diljem Hrvatske, jer se konačno dogodilo usklađivanje sa zdravim razumom i pojednostavljenje postupka.
Sretno!
Teme i pitanja slobodno predlažite na Facebook stranici Makora knjigovodstvo i poslovne usluge
