Novi Zakon o računovodstvu, čija primjena će početi tijekom ljeta, konačno uvodi mogućnost da se računi ne potpisuju, ukoliko sadržajno odgovaraju propisima i ukoliko je navedeno ime i prezime osobe koja je odgovorna za njegovo izdavanje.
Onaj tko registrira neki oblik poduzetništva, od tog trenutka nastupa na tržištu na sasvim novi način, pa je dužan ispravno se predstavljati.
Na taj način će oni koji s njime posluju moći provjeriti podatke koji ih zanimaju, te doznati financijske pokazatelje o njegovom poslovanju, što bi im trebalo poslužiti u donošenju ispravne poslovne odluke.
Ovo je osobito važno u poduzećima, koja su u potpunosti pravna tvorevina, koja nije postojala dok ju neka postojeća pravna ili fizička osoba, ili više njih, nije osnovala.
Na memorandumima, računima, ponudama i na svojim službenim web (mrežnim) stranicama poduzeća su dužna istaknuti slijedeće podatke: tvrtku (naziv), sjedište, sud u kojem su upisani u registar, broj tog registra (MBS), naziv i sjedište banke na kojoj je otvoren poslovni račun, iznos temeljnog kapitala te je li isti uplaćen u cijelosti, prezimena i barem jedno ime članova uprave.
Za obrtnike je važno da navode svoje ime i prezime, pored naziva obrta - koji, dapače, sam za sebe nije dovoljan.
Na pečatima treba navoditi naziv poduzeća i njegovo sjedište, za obrt ime i prezime obrtnika, naziv obrta i sjedište, a OIB je dovoljno navoditi na računima, budući da je to porezni broj.
Kad ste kao poduzetnik u poziciji da drugom poduzetniku nešto isporučujete, u vašem je interesu da doznate sve njegove podatke, osobito kada naplata neće biti odmah realizirana. Primjerice, od obrtnika nećete niti moći prisilno naplatiti ako raspolažete samo s nazivom njegova obrta, pa samo to navedete na računu. Takav račun bit će nepotpun i ako ga ne naplatite milom, silom nećete ni moći.
Iako nije dio predstavljanja, potpisivanje računa je već 25 godina u ovoj državi predmet spoticanja. Otkako se netko na nekom od prvih osobnih računala još u staroj državi dosjetio napisati kako je račun pravovaljan bez potpisa i pečata, rečenica se udomaćila do te mjere da se mnogi zaklinju u njenu točnost, iako nikada nije bilo tako.
Ipak, novi Zakon o računovodstvu - čija primjena će početi tijekom ljeta - konačno uvodi mogućnost da se računi ne potpisuju, ukoliko sadržajno odgovaraju propisima i ukoliko je navedeno ime i prezime osobe koja je odgovorna za njegovo izdavanje.
U posljednje vrijeme opažam novu umotvorinu, obično kod kupnje putem interneta: prodavatelj otisne na računu nekakav kod i tvrdi da je to elektronski potpis. Ipak, elektronski mogu biti potpisani samo oni dokumenti kada su obje strane korisnici istog programskog sustava za potpisivanje, pa to međusobno koriste.
Fiskalizirani računi s navedenim JIR-om ne trebaju se potpisivati, jer je putem fiskalizacije prijavljen i blagajnik koji ga izdaje.
Obvezni sadržaj računa definiran je putem odredbi više propisa, ovisno o tome je li poduzetnik u sustavu PDV-a ili nije te je li obrtnik ili poduzeće. Napomene koje najčešće na računu trebaju postojati ovisne su i o tome što se isporučuje. Sve to ovisi o konkretnoj situaciji i nestručnjak će teško ispravno prirediti predložak koji će biti baš u svakom slučaju primjenjiv u tuzemstvu, a osobito prilikom poslovanja s inozemstvom.
Kao knjigovođa moram često svoje klijente zamarati i s nepotpunim sadržajem računa koje primaju iz inozemstva, jer je sadržaj na njima toliko mizeran da postaje upitno može li tako nastali trošak uopće biti porezno priznat.
Tada dolazi do potpunog izražaja formalizam i istjerivanje strogoće na malim poduzetnicima: na onima kojima se točno zna ime i prezime i koji su odgovorni za kruh na stolu i porez u proračunu.
Teme i pitanja slobodno predlažite na Facebook stranici: Makora knjigovodstvo i poslovne usluge
