Novi Zakon o računovodstvu, čija primjena će početi tijekom ljeta, konačno uvodi mogućnost da se računi ne potpisuju, ukoliko sadržajno odgovaraju propisima i ukoliko je navedeno ime i prezime osobe koja je odgovorna za njegovo izdavanje.


Onaj tko registrira neki ob­lik poduzetništva, od tog tre­nutka nastupa na tržištu na sasvim novi način, pa je dužan ispravno se predstavljati.

Na taj način će oni koji s njime posluju moći provjeriti podatke koji ih zanimaju, te doznati financijske pokazatelje o njegovom poslovanju, što bi im trebalo poslužiti u dono­še­nju ispravne poslovne odluke.

Ovo je osobito važno u po­duzećima, koja su u potpunosti pravna tvorevina, koja nije postojala dok ju neka postojeća pravna ili fizička osoba, ili više njih, nije osnovala.
Na memorandumima, raču­nima, ponudama i na svojim službenim web (mrežnim) stra­nicama poduzeća su dužna is­taknuti slijedeće podatke: tvrt­ku (naziv), sjedište, sud u kojem su upisani u registar, broj tog re­gistra (MBS), naziv i sjedište banke na kojoj je otvoren pos­lovni račun, iznos temeljnog kapitala te je li isti uplaćen u cijelosti, prezimena i barem jedno ime članova uprave.

Za obrtnike je važno da navode svoje ime i prezime, pored naziva obrta - koji, da­pa­če, sam za sebe nije dovoljan.

Na pečatima treba navoditi naziv poduzeća i njegovo sje­dište, za obrt ime i prezime obrtnika, naziv obrta i sjedište, a OIB je dovoljno navoditi na računima, budući da je to po­rezni broj.

Kad ste kao poduzetnik u poziciji da drugom poduzet­niku nešto isporučujete, u va­šem je interesu da doznate sve njegove podatke, osobito kada naplata neće biti odmah reali­zirana. Primjerice, od obrtnika nećete niti moći prisilno na­platiti ako raspolažete samo s nazivom njegova obrta, pa sa­mo to navedete na računu. Ta­kav račun bit će nepotpun i ako ga ne naplatite milom, silom nećete ni moći.

Iako nije dio predstavljanja, potpisivanje računa je već 25 godina u ovoj državi predmet spoticanja. Otkako se netko na nekom od prvih osobnih ra­čunala još u staroj državi dosjetio napisati kako je račun pra­vovaljan bez potpisa i pečata, rečenica se udomaćila do te mjere da se mnogi zaklinju u njenu točnost, iako nikada nije bilo tako.

Ipak, novi Zakon o računo­vodstvu - čija primjena će po­čet­i tijekom ljeta - konačno uvo­di mogućnost da se računi ne potpisuju, ukoliko sadržaj­no odgovaraju propisima i uko­liko je navedeno ime i pre­zime osobe koja je odgovorna za njegovo izdavanje.

U posljednje vrijeme opažam novu umotvorinu, obično kod kupnje putem interneta: prodavatelj otisne na računu ne­kakav kod i tvrdi da je to elektronski potpis. Ipak, elektronski mogu biti potpisani samo oni dokumenti kada su obje stra­ne korisnici istog programskog sustava za potpisivanje, pa to međusobno koriste.

Fiskalizirani računi s navedenim JIR-om ne trebaju se pot­­pisivati, jer je putem fiska­lizacije prijavljen i blagajnik ko­ji ga izdaje.

Obvezni sadržaj računa de­fi­niran je putem odredbi više pro­pisa, ovisno o tome je li po­du­zetnik u sustavu PDV-a ili nije te je li obrtnik ili podu­zeće. Na­po­mene koje najčešće na računu trebaju postojati ovis­ne su i o tome što se ispo­ručuje. Sve to ovi­si o konkretnoj situaciji i nes­tručnjak će teško ispravno prirediti predložak koji će biti baš u svakom slučaju primjenjiv u tuzemst­vu, a osobito prilikom poslovanja s inozemstvom.

Kao knjigovođa moram čes­to svoje klijente zamarati i s nepotpunim sadržajem računa koje primaju iz inozemstva, jer je sadržaj na njima toliko mi­zeran da postaje upitno može li tako nastali trošak uopće biti porezno priznat.

Tada dolazi do potpunog izražaja formalizam i istjeri­va­nje strogoće na malim podu­zet­nicima: na onima kojima se točno zna ime i prezime i koji su odgovorni za kruh na stolu i porez u proračunu.

Teme i pitanja slobodno predlažite na Facebook stranici: Makora knjigovodstvo i poslovne usluge