Patološko nakupljanje tekućine unutar moždanih komora nazivamo hidrocefalus. Djelimo ga na primarni i sekundarni. Sekundarni hidrocefalus može nastati kao posljedica upalnih procesa centralnog nervnog sistema ili traume glave. U većini slučajeva kod pasa viđamo primarni hidrocefalu koji je najčešće uzrokovan time da stanice koje oblažu unutrašnjost moždane komore ne resorbiraju cerebrospinalnu tekućinu u onoj mjeri u kojoj bi trebale. Drugi uzrok može biti pretjerano sužen kanal kojim tekućina teče između komora što će opet izazvati nenormalnu akumulaciju tekućine unutar komore. Hidrocefalus se viđa uglavnom kod patuljastih pasmina pasa (osobno sam ga vidjela kod Chiuwawe i Japanskog čina) te brahicefaličnih pasmina. Simptomi su epileptički napadi, smetnje vida ,strabizam, a obično su prisutne i mentalne promjene koje su ponekad teško uočljive i ne moraju stvarati veće probleme kada je pas kućni ljubimac. Kod neke štenadi paralelno sa hidrocefalusom nalazimo i otvorene fontanele, no one mogu biti otvorene i bez hidrocefalusa te takvi psići mogu biti klinički potpuno zdravi. Kod urođenog hidrocefalusa bolest obično progredira ali vrlo polako, no isto tako je moguće da se u jednoj fazi simptomi stabiliziraju, no i da dođe nenadanog pogoršanja i uginuća. Primarni hidrocefalus općenito ima bolju prognozu od sekundarnog. Mala je mogućnost da pas sasvim ozdravi ali vjerujem da se terapijom i redovitim kontrolama može kontrolirati simptome i da pas tako može kvalitetno poživjeti godinama. Rijetko se događa da dođe do naglog pogoršanja bolesti. Kortikosteroidi su lijek izbora i kod primarnog i kod sekundarnog hidrocefalusa. Ovi lijekovi povećavaju resorbciju cerebrospinalne tekućine, a moguće je i da smanjuju njenu produkciju. Diuretici se također koriste u terapiji hidrocefalusa, no njihova prolongirana upotreba može dovesti do poremećaja u ravnoteži elektrolita u organizmu. Nuspojave kod dugotrajnog davanja kortikosteroida su brojne, no one koje su obično očite su pojačana žeđ, pojačan apetit i učestalije i obilnije mokrenje. Ako se kao simptomi javljaju i epileptički napadi potrebna je i terapija antiepilepticima. Za očekivati je da pas kod ovakve terapije bude nešto sporiji, ponekad teturaju kao da su pijani, no to ovisi o dozi lijeka i občno traje samo nekoliko dana dok se organizam ne adaptira na lijek. Jedna od opcija je i kirurška drenaža postavljanjem "umjetne" odvodne cijevčice u moždanu komoru ( neurokirurški zahvat) no pretpostavljam da je ovakav zahvat visokorizičan. Što se tiče doza jednih i drugih lijekova određuju se individualno. Stručnjaci koji su specijalizirani iz ovog dijela veterinarske medicine, to će znati najbolje.