Ako nastavimo s takvim zaga­đivanjem zraka, nije nam daleko vrijeme kad ćemo početi nositi maske na licu kao radnici na bro­dovima koji stružu hrđu s limova. Još pedesetih godina milijunaš Howard Huges viđan je s takvim zaštitama na nosu.

Ovo je bio samo uvod za našu današnju temu, no princip je isti. I ljudi i motori za normalno fun­kcioniranje trebaju zrak. I to ne bilo kakav, nego čisti zrak. No, po­nekad zanemarujemo tu činje­nicu kad je u pitanju naš auto. Ma­lo teorije: srce našeg ljubimca za pogon upotrebljava gorivo po­mi­ješano sa zrakom i to u omjeru 1:14. Dalje sami izračunajte ko­liko vam zraka proguta motor za sto kilometara, tisuću, do slje­dećeg servisa itd. Nakupi se nula do kraja reda. Sada se prisjetite kako bi reagirali kada bi vam netko na pumpi natočio prljav be­nzin. No pumpe su zaštićene spe­cijalnim filterima, a i motor ima svoje. Dakle prljavštini u benzinu posvećuje se pažnja, jer ona može začepiti kanale u karburatoru ili poremetiti inection. Vratimo se sada na one nebrojene li­tara zraka, koji se moraju usisati, pomiješati s gorivom i proći kroz motor. U toj količini nalazi se sa­mo oko dva grama prašine, ako vo­zimo asfaltom. Ako uzmete kalkulator u ruke, pa ponovno po­množite potrošnju s gramima, vidjet ćete da je to jedina solidna količina prašine, ili oštrih čestica koje ulaze u motor i bruse cilindre, klipove i ležajeve. S brušenjem se povećavaju zazori, pa vremenom uz ostala trošenja dolazi do oštećenja koje niste mogli izbjeći, ali ste ih svakako mogli odgoditi na duže vrijeme. Za razliku od prljavog benzina, koji osim problema s vožnjom izazove posljedice, prljavi zrak vremenom radi svoje. Posljedice ni­su trenutačne, ali su konkretne. Ako još niste kupili onaj usisivač iz reklame, koji prašinu vuče u vodu, onda znate da kad slabije počinje kupiti prašinu, treba vrećicu očistiti ili promijeniti. U suprotnom će motor usisivača ra­diti, pregrijavati se od napora, ali će prašine na podu i dalje biti. Vrlo je slična situacija i kod autmobilskog motora.

Kad je filter začepljen, ne mo­že propustiti zadanu količinu zra­ka u motor, pa se javi višak go­r­­i­va. Tada kažemo da je smjesa prebogata, s posljedice su da se potrošnja poveća i do dvadeset posto. Nesagorijeli benzin klizi po stjenkama cilindra i dodatno onemogućava normalno podmazivanje. Klizne u karter, pa se pomiješa sa uljem, koje je sada razrijeđeno i puno slabije podmazuje. Povrh svega vaš auto je putujući trgovac koji zagađuje atmosferu. Do sada je bio samo problem vlasnika koji je mogao, a i nije poduzeti mjere da se kvar sanira. Zbog običnog filtera zraka, stvarno nema smisla ne proći tehnički pregled. Zaprljanje filtera, ako ono nije drastično, teško je primijetiti u vožnji.

Razlika između novog filtera zraka i onog koji je prošao dvadeset tisuća kilometara sigurno postoji, ali se noga postepeno navikava, pa nema reakcije u smislu da sada motor vuče odlično, a za deset kilometara nikako. To je da­kle strašna stvar. Taj potrošni dio vašeg motora premalo košta da bi si dozvolili sve ovo što je napi­sano. Njegova prosječna cijena ne prelazi osamdesetak kuna, osim za japanska vozila, gdje je skuplji. Za narodne aute košta već od dvadeset i pet kuna. Zamjena je vrlo jednostavna. Obično se radi samo o par vijaka ili matica ili su u pitanju kopče. Prije zamjene uloška, očistite kućište od prljavštine, pazeći da vam ne uđe u karburator ili inection. Filter mora pravilno ležati po cijeloj površini. Primijetite li da osim prašine po njemu ima tragova ulja, razmislite kako ćete se provući na slijedećem tehničkom pregledu.