Iako je više puta bilo riječi o ovim temama, nejasnoće su do danas prisutne, osobito kod poduzetnika početnika, a čak se i iskusnima pojmovi lako pomiješaju.
O porezu na dodanu vrijednost samo kratki podsjetnik: radi se samo o jednom od mnogobrojnih vrsta poreza, koji se plaća na osnovicu koja nastane kada od oporezivih isporuka oduzmete pretporez sadržan u nabavama koje ispunjavaju uvjete za odbitak. Plaća se po kvartalnom ili mjesečnom obračunu, a zapravo predstavlja dio iznosa koji ste zaračunali svojim kupcima.
Poduzetnik nije uvijek dužan biti u sustavu PDV-a. Dok su njegove isporuke manje od 230.000 kn godišnje, on sam može odlučiti hoće li ući u taj sustav poreza. Ako to poželi, u njemu mora biti najmanje pet godina. Ako čeka da se steknu uvjeti da u sustav mora ući, tada u njemu mora biti najmanje jednu godinu.
Onima koji isporučuju usluge, rade s građanima i nemaju puno vanjskih nabava, obično nije u interesu ući u sustav PDV-a. Ipak, moguće je da neki segment poslovanja ili kratkoročni plan poslovanja usmjeri odluku ka ulasku u sustav, jer nema općeg pravila. Sudjelovanje u tom sustavu ima i vrlina i mana i samo ih je potrebno znati i uzeti u obzir kod planiranja.
Poduzetnik koji je u sustavu dužan je na svoje isporuke zaračunavati PDV, a onaj PDV koji plati svojim dobavljačima predstavlja mu pretporez, tj. dio poreza koji je već platio.
Onome tko nije u sustavu, plaćeni PDV iz ulaznih računa predstavlja trošak poslovanja, a na isporuke ga neće zaračunavati.
Stope PDV-a su 25, 13 i 5%, ali je prva primjenjiva na gotovo sve isporuke.
U ranijim tekstovima bili su dani i primjeri izračuna, i pisano je više o temi.
Otkako smo u EU, pojavio se novi termin, koji je samo djelomično povezan s PDV-om. To je VIES baza.
Naime, europskim propisima o porezu na dodanu vrijednost propisano je da se kod niza isporuka roba i usluga porezna obveza s onoga tko isporuku obavlja prenosi na onoga tko ju prima (reverse charge). Na taj način se PDV uplaćuje u proračun države onoga koji dobro ili uslugu stječe, tj. prima.
Upis u VIES bazu je za mnoge situacije obavezan, ali ne znači da ćete upisom odmah ući i u sustav PDV-a.
Kada ste se dužni upisati u VIES bazu?
Uvijek kada poslujete s poduzetnicima iz Europske unije, bez obzira isporučujete li ili primate dobra i usluge. Važno je prijaviti se 15 dana prije isporuke ili stjecanja.
Dakle, ako je poduzetnik registriran i posluje samo s domaćim poduzetnicima i građanima, ne treba se upisivati u VIES sve dok ne posluje s europskim poduzetnicima.
Ako iz EU stječe usluge, upis u VIES je obavezan.
Ako iz EU stječe dobra, tada nije dužan biti u sustavu, ali mu je to u interesu. Naime, ako se naš poduzetnik ne može pozvati na članstvo u VIES bazi, europski isporučitelj dobara mu je dužan zaračunati PDV svoje države, jer mu ne smije prenijeti poreznu obvezu ako ga u bazi ne nalazi. No, taj će hrvatski poduzetnik morati platiti PDV i u Hrvatskoj, po našoj stopi, na cijeli iznos primljenog računa.
Kako postupa onaj poduzetnik koji je u PDV-u i u VIES-u?
Pored obračuna PDV-a, podnosi i izvješća o stjecanjima i o isporukama u EU. Članstvom u VIES bazi svi postaju mjesečni obveznici obračunavanja i plaćanja PDV-a.
Kako postupa onaj koji nije u PDV-u, ali jeste u VIES bazi?
U mjesecima kad ima poslovanje s EU, podnosi izvještaje elektronski, putem aplikacije E-porezna. Kada je nešto stekao iz EU, plaća PDV u Hrvatskoj, jer mu je poreznu obvezu prenio EU poduzetnik i to na vrijednost stečenih dobara ili usluga obračunatih po srednjem tečaju HNB.
Ako se u VIES bazu prijavljujete sami, bez pomoći vašeg knjigovođe, svakako pazite da dobro ispunite obrazac PDV-P, jer krivim ispunjavanjem završit ćete i u sustavu PDV-a. Obrazac je, naime, malo nespretno složen, a budući da je sada moguće u sustav PDV-a ući i tijekom godine opasnost je to veća!