Oni koji prate ovu rubriku, većim dijelom kreću u poduzetništvo zamišljajući ga kao samozapošljavanje. Po našim propisima ta kategorija nije zapravo ni po čemu drugačija ili privilegirana (a bilo bi lijepo da jeste), i mogli bismo reći da je obrt najbliži takvoj poziciji. Ipak, i obrtnik može zapošljavati neograničen broj osoba. Jedino što mora znati je da se od dana započinjanja djelatnosti obrta ili samostalne djelatnosti, sam nositelj smatra zaposlenim, te da mu osnovicu za uplatu doprinosa određuju propisi, i ne može sam na nju utjecati.
Dakle, ukoliko vaš poduzetnički početnički plan ukazuje na potrebnu pomoć drugih osoba, razmotrite kako bi mogli angažirati članove obitelji, prijatelje, a nakon toga kooperante, vanjske suradnike (outsourse), zaposlenike.
Članove obitelji moći ćete zamoliti za pomoć ukoliko poslujete kao fizička osoba. Skrećem pažnju da se ne povedete za 'savjetima' sudionika raznih foruma kako kod obrtnika mogu raditi članovi obitelji, jer to nije točno. Članovi obitelji s kojima ste u bliskom srodstvu i s kojim živite u istom domaćinstvu mogu vam samo pomagati i ne smiju samostalno voditi poslove (primjerice: voditi smjenu u trgovini ili u ugostiteljstvu). Oni mogu samo uz vas, ili uz drugu zaposlenu osobu, nekoliko sati dnevno pomagati.
Poduzećima i ostalim pravnim osobama ne može nitko pomagati, jer pravna osoba nema članova obitelji. Svi koji rade za pravne osobe moraju biti angažirani putem nekog ugovora: onog o radu, ili onog o djelu (u koje ubrajamo i studentske i učeničke ugovore).
Temeljem vrste ugovora i obavljenog posla, vaš će vam knjigovođa obračunati davanja za poreze i doprinose, koja morate uplatiti u državni proračun istovremeno sa isplatama naknada za rad.
Radi li se o ugovoru o radu (tj. onome što najčešće zovemo zapošljavanjem) davanja su slijedeća:
- 20% doprinosa za mirovinsko osiguranje
- 13% doprinosa za zdravstveno osiguranje
- 0,5% doprinosa za slučaj ozljede
- 1,7% doprinosa za zapošljavanje
Davanja se obračunavaju na bruto plaću, koja je najmanje 2.985 kn za rad u punom radnom vremenu, a za neke je gospodarske grane dodatno uvećan taj najniži iznos koji smiju ugovoriti sa svojim djelatnikom, a propisana su i neka obvezna uvećanja.
Da biste lakše računali, pripremila sam primjere troška plaće - dakle - iznosa kojim morate raspolagati i koji ćete ukupno potrošiti da biste isplatili određeni iznos plaće:
Za bruto plaću 2.985 kn (neto će biti cca 2.350 kn) ukupno ćete potrošiti 3.440 kn;
Za bruto plaću 4.000 kn (neto će biti 3.080 kn) ukupno ćete potrošiti 4.608 kn;
Za bruto plaću 7.000 kn (neto će biti 5.036 kn) ukupno ćete potrošiti 8.064 kn;
Dakle, računajte da ćete za svakih 100 kn koje ćete isplatiti radniku, u državni proračun morati platiti istovremeno još: od 45% (za male plaće) do 60% i više (za veće neto plaće). Razlika u postotku nastaje zbog višeg poreznog razreda u koji će biti svrstan radnik sa većom plaćom. Doprinosi su uvijek u istom postotku.
Međutim, ne računajte zapošljavati umirovljenike misleći kako njima ne treba plaćati doprinose, pa će biti jeftniji: i za njih morate plaćati doprinose, jer će njima u slučaju zapošljavanja biti ukinuta isplata mirovine.
Ugovore o radu moguće je sklapati i na nepuno radno vrijeme, u slučajevima kada vam djelatnik ne treba raditi svih 40 sati tjedno.
Teme i pitanja slobodno predlažite na Facebook stranici: Makora knjigovodstvo i poslovne usluge