• Mnogi su građani bili zbunjeni traženjem studenata da besplatno studiraju. Neki razmišljaju da  studenti žele imati privilegije na teret cijelog društva, u kojem se inače gotovo sve plaća. Druge živcira što studenti tako dugo „gnjave“ javnost, većinu koje se ta „ studentska stvar“ ne tiče. Mediji su ispočetka prilično zamagljivali ovu temu pa sam je odlučila istražiti. Evo nekih otkrića:


Aktualna „studentska žeravica“ zapalila se još u studenom 2008. u Barceloni, španjolskom gradu kojeg su mnogi naši učenici i studenti posjetili za vrijeme maturalca. Studenti tamošnjeg sveučilišta držali su blokadu 4 mjeseca, ali se javnost također oglušivala na njihove poruke. Dekan sveučilišta u Barceloni zatražio je akciju interventne policije 18. ožujka ove godine, koja je te mirne, mlade prosvjednike izbacila na ulicu. Čin je izvršen brutalno te je navečer istog dana u centru grada započeo veliki obračun između specijalaca sa pendrecima i 5.000 studenata koji su i dalje mirno protestirali, „naoružani“ jedino s – knjigama.

Studentski prosvjedi u Barceloni, ožujak 2009.


Španjolski su studenti, naime, skužili Bolonjsku reformu koja propagira tezu da „novac pokreće svijet“ jer:

- korporacije financiraju programe sveučilišta pa se na fakultetima sve manje „slobodno“ misli i uči, a sve više po diktatu i potrebi tih financijera. Studenti su o njima ovisni i nakon faksa, jer će im (možda) osigurati posao;
- obitelji studenata su sve siromašnije da bi mogle plaćati školarine, koje iz godine u godinu rastu; ekonomska i financijska kriza ozbiljno je smanjila mogućnost studiranja;
- klasični ispiti zamijenjeni su provjerom znanja „na dnevnoj bazi“ što je veliki problem za studente koji moraju paralelno i raditi da bi se dodatno financirali kroz studij;
- sve manja će biti mogućnost dobivanja stipendija, studentskih kredita i ostalih oblika financijske pomoći tijekom studija, zbog globalne ekonomske krize.

Studentski život trebao bi biti lijep ali očito je da studentska navigacija kroz financije,  institucije i (ne)moral ovog društva nije nimalo jednostavna. I nemojte misliti, ako niste student ili nemate studenta u kući, da se to vas ne tiče! Tiče vas se i te kako! Jer, ako na mladima svijet ostaje, kome ga mi – sadašnje generacije u Hrvatskoj – prepuštamo?  Zato želim studentima, njihovim „uspavanim“ roditeljima i svima ostalima koji ih podupiru, hrabrost i strpljenje da ustraju u traženju rješenja za našu zajedničku – BUDUĆNOST.


Izvor: www.restarted.hr, Govor studentice na Plenumu FFZG-a, 03.05.2009.