Ako se predstavljate kao obrtnik, možete navesti naziv svojeg obrta, ali on je sporedan. Ono što ste dužni navoditi na svim svojim dokumentima je vaše vlastito ime i prezime.


Firma, poduzeće, obrt, udruga, zadruga… primje­ću­jem da mali poduzetnici često ne raspoznaju razliku, pa bi i u njihovom predstav­ljanju drugima na tržištu moglo doći do nenamjernih pogrešaka. Ako k tome do­damo činjenicu da je malom poduzetniku zapriječena i kazna za krivo i nepotpuno predstavljanje, mislim da će tekst u nastavku biti mnogima zanimljiv.

Ono što se najčešće čini krivo je da se termin ‘firma’ upotrebljava i za obrte. I, dok je za poduzeće još i ra­zumljivo upotrijebiti riječ firma ili tvrtka kao sinonim za društvo registrirano na Trgovačkom sudu, za obrt je to prilično neprikladno.

Zašto? Zato što je obrt iz­jednačen sa fizičkom oso­bom, koja je registrirala prav­nu činjenicu da će se od određenog dana baviti ne­kom gospodarskom djelat­noš­ću. Poduzeće, s druge strane, nije postojalo sve do dana dok ga netko nije osnovao, a nakon toga je samo­stalna pravna osoba i nositelj prava i obveza. 

Stoga, ako se predstav­ljate kao obrtnik, možete na­vesti naziv svojeg obrta, ali on je sporedan. Ono što ste dužni navoditi na svim svojim dokumentima je vaše vlastito ime i prezime.

Primjetit ćete i da vaš obrt ima isti porezni broj (OIB) kao i vi sami, što je upravo iz razloga što se do­hodak od obrta zbraja sa svim vašim ostalim dohocima, pa se tek onda primjenjuje godišnje oporezivanje.

Onima koji posluju sa obrtnicima, zlata će biti vrijedna informacija da neće moći niti prisilno naplatiti račun na kojem nije navedeno ime i prezime obrtnika. Zlonamjerni koji to znaju - upravo će vas tu dočekati i izbjeći plaćanje!

Na pečatu obrtnika ta­kođer mora biti navedeno vaše osobno ime i prezime, naziv obrta i njegovo sje­dište. U praksi, ako sjedište obrta i vaša osobna adresa nisu na istoj adresi, nadležna će biti porezna uprava pre­ma mjestu vašeg prebivališta, ukoliko ne zatražite dru­gačije.

Poduzećima je čak i Za­konom o trgovačkim društ­vima određeno na koji se način trebaju predstavljati na svim dokumentima koje izdaju (memorandumi, ra­čuni, ponude, ali i na svojim službenim web (mrežnim) stranicama. To su: tvrtka (naziv), sjedište, sud u kojem je upisan u registar, broj tog registra (MBS), naziv i sje­dište banke na kojoj je otvoren poslovni račun, iz­nos temeljnog kapitala te je li isti uplaćen u cijelosti, prezimena i barem jedno ime članova uprave.

S onim partnerima s ko­jima već poslujete, smijete koristiti i poslovno pismo (memorandum) sa skraće­nim imenom i bez svih ovih elemenata, ali na narudžbe­nicama ste dužni koristiti sve navedene elemente.

U praksi primjećujem da se najčešće na web stra­nicama uopće ne navodi ni osnovne od ovih elemenata, a sve vrlo rijetko.

Također, primjećujem da na računima mali podu­zetnici vrlo često navode samo skraćeni naziv, sve ove pobrojane podatke o podu­zeću i upravi vrlo često pre­skaču. Iz svega Vam je od­mah jasno koliko ćete vremena potrošiti odlučite li rukom ispisivati vaše račune u obrasce koje kupite u knjižari. Zatražite od svojih knjigovođa da vam pripremi predložak računa sa svim potrebnim elementima, opas­­kama i uputama, kao što mi izrađujemo klijentima našeg servisa.
Zadruge su pravne osobe koje su također upisane u registar Trgovačkog suda, pa se i na njih odnosi isto pravilo kao i za poduzeća, a ud­ruge bi se trebale predstav­ljati sa elementima svojeg upisa u registar udruga i registar neprofitnih organizacija, te navoditi ime i prezime osobe koja je odgovorna za poslovanje udruge.

Predlažem da prvo kre­nete provjeriti svoje dokumente, a nakon toga da razvijete naviku temeljite provjere svojih budućih poslovnih partnera. Narav­no, ne zato da ih tužakate, već da osigurate da deblji kraj ne izvučete vi sami!

Teme i pitanja slobodno predlažite na Facebook stranici: Makora knjigovodstvo i poslovne usluge