Tržište se napokon pomaknulo i tečaj euro/dolar izašao je iz opsega u kojem se dugo nalazio, preskočivši prvu prepreku na putu prema parity-ju. Analitičari tvrde da je korekcija nakon velikog rasta (od 82,30 centi do 95,90 centi za euro) napokon gotova pa je euro opet u uzlaznom trendu. Međutim, euforije, koju smo vidjeli prije kraja prošle godine, nema. Sada su investitori mnogo oprezniji. Mnogi nisu dočekali da se euro nađe ispod razine od 90 američkih centi kako bi ga opet kupili. Sada čekaju svaku priliku kada euro malo oslabi pa ga kupuju, ali magični je trenutak prošao. Euro je pao tek malo ispod 90,5 centi i kada su svi očekivali daljnji pad, brzo se oporavio. Tijekom posljednjih dana ispuštena je još jedna prilika da euro kapitalizira veliki pad američkih burzovnih indeksa. Naime, investitori su, razočarani govorom Alana Greenspana da FED preferira mijenjati kamatne stope na redovitim sastancima, nastavili rasprodavati američke dionice jer je slijedeći sastanak FED-a tek 20. ožujka. Velike korporacije još su više pridonijele crnoj slici američkog gospodarstva novim najavama o manjem profitu ove godine. To je prvenstveno pogodilo NASDAQ, a tek potom New York Stock Exchange. NASDAQ indeks našao se na razini koja je za 60% niža od one rekordne dostignute 10. ožujka prošle godine, odnosno na razini na kojoj je bio prije tri godine. Po svemu sudeći, ova će godina biti mnogo teža za Amerikance nego što se u početku mislilo dok će Europa proći mnogo bolje. Japan, druga ekonomska sila u svijetu, također je u nezavidnoj situaciji. Podaci s Dalekog istoka mnogo su gori od predviđanja, a Nikkei indeks (indeks Tokijske burze) pao je na razinu na kojoj nije bio od 1985. godine. Stoga je i jen ponovno oslabio u odnosu na sve druge valute. Upravo je globalizacija uzrok zbog kojeg su investitori rezervirani i prema euru. Njihovo je ramišljanje da krize u SAD i Japanu moraju imati utjecaja i na stanje gospodarstva u Europi. Europski pak dužnosnici tvrde da će posrtanje američkog i japanskog gospodarstva imati vrlo ograničen utjecaj na Europu. Ostavit ćemo budućnosti da nam pokaže tko je bio u pravu. Za sada, analitičari tvrde da se isplati kupovati euro, kako za dolare tako za jene i britanske funte. U slijedećem koraku euro bi trebao doći do razine 97 američkih centi, 113 jena i 66 penija. Zbog globalne krize gospodarstva, svakog dana centralne banke snižavaju kamatne stope ne bi li potaknule rast gospodarstva. FED je tijekom siječnja dva puta snižavala kamatne stope ( za 100 baznih poena ukupno), Bank of England se stidljivo pridružila s 25 baznih poena, a ovih dana očekuje se snižavanje kamatnih stopa u Kanadi i Australiji. Stoga su i kanadski i australski dolar pod pritiskom. Po svemu sudeći, australski dolar bi se trebao približiti razini od 50 američkih centi dok će Kanađani trebati dati i 1,56 svojih dolara za 1 američki. Malo je drugačija situacija s britanskom funtom i švicarskim frankom. Britanska funta opet je u uzlaznom trendu, posebice prema dolaru i mogla bi uskoro dostići razinu 1,50 dolara. Švicarski franak, nakon što su građani referendumom odbacili mogućnost ulaska u Europsku uniju za slijedećih deset godina (75% glasova protiv), ojačao je, kako prema dolaru, tako i prema euru. Hrvatska kuna i dalje je stabilna te će takva i ostati. S obzirom da je Hrvatska narodna banka intervenirala prošlog tjedna na tržištu prodajući eure i kupujući kune (iako nije bilo povećane tražnje deviza), očigledno je da su u domaćoj centralnoj banci vrlo osjetljivi na svako slabljenje domaće valute. S obzirom da će Republika Hrvatska plasirati na svjetsko tržište nove obveznice u visini 500 milijuna eura, te da se približava turistička sezona, hrvatsko tržište ostat će dobro opskrbljeno devizama što je garancija stabilnog tečaja.