Majka kojoj je bilo dosuđeno skrbništvo nad maloljetnim djetetom, a koja je živjela s roditeljima i sestrom je umrla. Skrbništvo nad njim žele njegov otac koji nije plaćao alimentaciju, zbog čega je pokrenut i kazneni postupak, i obitelj koja se do sada brinula za dijete. Tko ima pravo na skrbništvo? Traži li se u postupku i mišljenje djeteta? Što trebaju poduzeti baka, djed i teta s kojima je dijete i do sada živjelo da im bude dosuđeno skrbništvo?
U svom pitanju navodite da je sudskom odlukom maloljetno dijete bilo povjereno na odgoj majci, a da je ocu utvrđena obveza materijalnog uzdržavanja djeteta u određenim mjesečnim iznosima. Važno je ne brkati pojam povjere s pravima i obvezama koje Obiteljski zakon utvrđuje pod roditeljskom skrbi. Naime, roditeljsku skrb čine odgovornosti, dužnosti i prava roditelja, u svrhu zaštite i promicanja djetetovih osobnih i imovinskih prava te dobrobiti. Roditeljsku skrb roditelji su dužni zajednički pružati djetetu i kada ne žive zajedno, odnosno i kada je sudskom odlukom ili sporazumom roditelja određeno da će dijete živjeti s jednim roditeljem, a da će drugi materijalno doprinositi, a susrete i druženja s djetetom ostvarivati prema sudskoj odluci ili sporazumu roditelja. Međutim, druge odluke, poput djetetova prebivališta, o upravljanju djetetovom imovinom i sl. roditelji i dalje donose zajednički i na taj način ostvaruju roditeljsku skrb nad djetetom ili unaprijed postižu sporazum (plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi) o ovim okolnostima.
U Vašem slučaju došlo je do smrti roditelja s kojim je dijete živjelo i koji je zajedno s drugim roditeljem ostvarivao roditeljsku skrb, a sukladno članku 116. ObZ-a, u tom slučaju roditeljsku skrb dalje nastavlja samostalno ostvarivati preživjeli roditelj, pa tako taj roditelj ima pravo i na zajednički život s djetetom.
Ovo, naravno, vrijedi u svakom slučaju, osim ako je preživjeli roditelj lišen prava na roditeljsku skrb. U tom slučaju, prema članku 116. stavak 2. ObZ-a , ako roditelj koji samostalno ostvaruje roditeljsku skrb umre, ostvarivanje roditeljske skrbi se rješenjem suda u izvanparničnom postupku povjerava drugom roditelju ili drugoj osobi, po mogućnosti srodniku, odnosno onoj osobi s kojom je dijete najviše blisko, ako je to u skladu s dobrobiti djeteta. Članak 171. ObZ-a izrijekom navodi da kazneno djelo povrede dužnosti uzdržavanja nije razlog za oduzimanje roditeljske skrbi, a kako to i sami niste spomenuli, pretpostavljam da do toga nije došlo te da ocu nije oduzeta roditeljska skrb nad djetetom.
Ukoliko smatrate da su za to ipak ispunjeni uvjeti, slobodni ste obratiti se Centru za socijalnu skrb koji će onda podnijeti odgovarajući prijedlog nadležnom sudu za oduzimanje roditeljske skrbi. Nadležnom Centru za socijalnu skrb možete predložiti da se sudu obrati sa zahtjevom da se preživjelom roditelju uskrati pravo na stanovanje s djetetom temeljem članka 155. ObZ-a, pa da dijete na svakodnevnu skrb bude povjereno baki i djedu ili teti, no potrebno je naglasiti da su sve ove mjere reverzibilne te da će otac imati pravo tražiti njihovo ukidanje čak i ako ih sud odredi.
Sudjelovanje djeteta u ovakvim postupcima prije 14. godine je uvijek problematično. S desetogodišnjim djetetom razgovor se može obaviti putem dječjeg psihologa kod CSS-a, no ne postoji zakonska obveza uzimanja njegovih želja u obzir.
Kao djetetovi bliski srodnici te osobe koje su dulje vrijeme živjele u obiteljskoj zajednici s djetetom, brinule se o njemu i razvile s njim emocionalni odnos, djed, baka i teta imaju pravo zatražiti ostvarivanje susreta i druženja s djetetom, a moj je savjet da se kod CSS-a ili odvjetnika po Vašem izboru detaljnije informirate oko ostvarivanja istih.
