Poslodavac ne poštuje administrativnu zabranu i dužnik ne plaća kredit. Snosi li poslodavac krivnju ako kredit dođe jamcu na naplatu?
Administrativna zabrana je ovršna javnobilježnička isprava kojom dužnik daje suglasnost da se radi naplate vjerovnikove tražbine zaplijeni dio njegova stalnog novčanog primanja, plaće, i da se isplati izravno vjerovniku na način određen u toj ispravi. Takva isprava ima pravni učinak rješenja o ovrsi. Ova mogućnost predviđena je člankom 202. Ovršnog zakona.
Poslodavac kojemu je na provedbu dostavljena takva isprava dužan je postupati po njoj u skladu s odredbama Ovršnoga zakona. Dakle, kako se radi o kreditu, sukladno članku 202. stavak 1. i članku 173. OZ-a, dužan je temeljem administrativne zabrane obustavljati iznose plaće iznad 2/3 prosječne plaće u Republici Hrvatskoj, ili ako dužnik prima plaću ispod prosječne plaće u RH, obustavljati iznose iznad 2/3 plaće ovršenika, kako bi se namirila tražbina banke. Do 24. siječnja 2013. godine i stupanja na snagu Pravilnika o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima, konkretno članak 26. stavak 3., u slučaju postojanja suglasnosti radnika mogla se zaplijeniti cijela plaća ako je suglasnost potpisana do 17. lipnja 2008. godine. No, sada poslodavci to više ne mogu činiti, već ovrhu na plaći mogu provesti samo na dijelu primanja propisanih člankom 173. Ovršnog zakona.
Možda je ovo razlog iz kojega poslodavac više ne može plijeniti cijeli iznos potreba za otplatu rate kredita, pa se od jamca naplaćuje dio. Moguća je i situacija da se provodi ovrha na plaći radi uzdržavanja djeteta, koja ima prednost pred svim drugim obustavama s plaće. Tako da se ne mora nužno raditi o situaciji u kojoj je poslodavac nezakonito postupio.
Prema odredbi članka 201. Ovršnoga zakona, ovrhovoditelj može zatražiti od suda da donese rješenje kojim će poslodavcu naložiti da mu isplati sve obroke koje mu je propustio obustaviti s plaće ovršenika. Ukoliko ne postupi po tom rješenju, na temelju njega se donosi rješenje o ovrsi protiv poslodavaca za propuštene obustave. Poslodavac odgovara i za štetu koju je pretrpio ovrhovoditelj njegovim postupanjem protivnim zakonu.
Glede naknade štete prema Vama, Vi ste u ugovornom odnosu s bankom i korisnikom kredita, pa s te osnove naknadu onoga što ste platili s naslova obveze korisnika kredita prema banci potražujete izravno od njega, bez obzira na razloge iz kojih je došlo do naplate od Vas.
Za svaku ratu koju ste Vi otplatili imate pravo, sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima, članci 120. - 124., potraživati plaćeno natrag od korisnika kredita. Vi niste u bilo kakvom pravnom odnosu s poslodavcem, on za svoje postupanje odgovara banci i korisniku kredita, temeljem administrativne zabrane, a Vama za plaćene rate odgovara korisnik kredita.
Eventualno bi se moglo postaviti pitanje zajedničke odgovornosti poslodavca i korisnika kredita za štetu koju su Vam prouzročili ako u dogovoru ne obustavljaju potrebni iznos s plaće korisnika kredita. Međutim, ovo su sad već konstrukcije s kojima bismo mogli nastaviti u nedogled. Bez detaljnijeg uvida u pravo stanje stvari nije moguće u odgovoru obuhvatiti sve moguće situacije do kojih može doći.
