Mali poduzetnik često pomisli da je to što je obrt ili firma njegova, istovremeno znači i da je imovina tog poduzetničkog organiziranja njegova. U stvarnosti, sa pravnog a i poreznog stanovišta, stvari stoje malo drugačije.


Bilo koji oblik poslovanja odabrali, morat ćete raditi s nekim sredstvima. U ovom tekstu ćemo nastojati objasniti razliku između vrsta imovine, kao i upozoriti na razliku između poduzetničke i osobne imovine.
Budući da radim pretežno sa malim poduzetnicima, a njima je namijenjena i ova rubrika, prvo bih željela upozoriti upravu na tu razliku.Naime, mali poduzetnik (koji ne čita tekstove iz ove rubrike) često pomisli da je to što je obrt ili firma njegova, istovremeno znači i da je imovina tog poduzetničkog organiziranja njegova. U stvarnosti, sa pravnog a i poreznog stanovišta, stvari stoje malo drugačije. 

Ako ste obrtnik, kao što smo već pisali, registriranjem obrta vi ste zapravo pravno obznanili da ćete se vi kao fizička osoba od dana registracije baviti određenom djelatnošću. Ono što je vaša imovina od ranije, postat će sredstvo obrta tek kada o tome donesete odluku i kada ju upišete u vašu knjigu popisa odgovarajuće vrste imovine. Naravno, ako se radi o ranije nabavljenoj imovini, njenu vrijednost u tom trenutku netko će morati procijeniti, pa se obratite revizorima ili drugim ovlaštenim procjeniteljima.

Tek kada na ispravan način imovinu unesete u obrt, moći ćete obračunavati eventualnu amortizaciju dugotrajne imovine.
Ako želite unositi financijsku imovinu, dovoljno je da sredstva uplatite na žiro račun obrta sa jasno navedenom svrhom, što će vam trebati za kompletiranje porezne prijave.
Sve navedeno za obrte, odnosi se i na samostalne djelatnosti.

Kao što smo ranije u rubrici objašnjavali, poduzeće (d.o.o. i j.d.o.o.) je samostalna pravna osoba, koja u pravnom i financijskom prometu nastupa odvojeno od svojih osnivača.
Stoga je i namicanje imovine nešto složenije. Osim iz poslovanja, poduzeće može materijalnu imovinu steći nekim pravnim poslom. Primjerice, kupnjom, najmom, leasingom, zakupom, posudbom. Odgovorna osoba poduzeća će u njegovo ime sklopiti takav pravni posao, i po njegovoj provedbi imovina će postati vlasništvo poduzeća.

Ako se radi o novcu koji, primjerice, osnivač uplaćuje na račun poduzeća kada je ono nelikvidno, i o tome treba postojati pisani ugovor između dviju strana: s jedne tog osnivača kao zajmodavca, a s druge poduzeća kao zajmoprimca.
Navedeno za poduzeća odnosi se i na zadruge i udruge, jer su i one pravne osobe, odvojene od osobnosti zadrugara ili osnivača.
Ovdje bi rado spomenula i trenutak zatvaranja poduzetništva.

Pri brisanju obrta, procijenjena tržišna vrijednost imovine u trenutku zatvaranja postaje primitak, pa tako utječe na nivo dohotka u godini u kojoj se to dešava. Nakon toga je osobno vlasništvo donedavnog obrtnika, odnosno nositelja samostalne djelatnosti.
S druge strane, prilikom likvidacije pravne osobe sva imovina (ali i obveze) pravne osobe treba prijeći na neku fizičku osobu, pa se to sve rješava u samom postupku.
Za poduzetnika je još važno da zna razlučiti osnovna sredstva, odnosno dugotrajnu imovinu, od obrtnih sredstava.
Prema poreznim propisima, ono što ima pojedinačnu vrijednost veću od 3.500 kn, trajanje dulje od godinu dana i služi obavljanju djelatnosti - je osnovno sredstvo. O tome se treba voditi posebne evidencije, te se prema vrijednosti i propisanim stopama obračunava amortizacija takve imovine. Putem amortizacije se dio vrijednosti unosi u trošak poslovanja.
Ona imovina sa manjom pojedinačnom vrijednošću, može izravno teretiti troškove poslovanja.

Stoga, kad u kafiću čujete kolegu koji kaže da je krajem godine išao kupiti neki skuplji aparat koji mu treba u poslu i da je to učinio "da poveća troškove i plati manje poreza", pročitajte ovaj tekst još jednom, ili pitajte vašeg knjigovođu je li to baš tako.

Teme i pitanja slobodno predlažite na Facebook stranici: Makora knjigovodstvo i poslovne usluge