Što ako otvorite tvrtku u inozemstvu?

S obzirom na nivo poreznog opterećenja malog poduzetniš­tva u Hrvatskoj, malim se po­duzetnicima često javi misao o pokušaju poslovanja na način da poduzetništvo registriraju u drugoj državi.

Ovoga se obično sjete oni koji se bave nekim intelektu­alnim uslugama koje pružaju stra­nim primateljima, do kojih najčešće dolaze putem inter­neta. Otvarajući tvrtku u nekoj dru­goj državi, iz svojeg hrvat­skog naslonjača predstavljaju se kao tvrtka iz druge države.

Naravno, gdje god da je po­duzeće osnovano, ono mora poš­tivati propise te države. Do­datno, mora poštovati i propise drugih država na čijem terito­riju posluje. Konkretno, to po­duzeće trebat će predavati ne­kakve izvještaje vlastima svoje domicilne države, a posluje li u Hrvatskoj mora poštovati naše propise, baš kao i svako drugo strano poduzeće.

Cjelovite porezne propise za poduzetništvo u državi u kojoj se planira registrirati poduze­će, valjalo bi proučiti prije ot­varanja. Internet stranice koje pružaju  uslugu otvaranja često ne pružaju sve informacije, jer to nisu javni servisi nego privatne inicijative orijentirane ost­varivanju svoje dobiti (ne nužno i vaše).

Ipak, u redovima informa­tičkih i sličnih djelatnosti ima onih kojima sve izneseno ne predstavlja problem, jer u na­ravi ne trebaju napustiti svoju sobu da bi obavljali svoj posao.

Kada inozemno poduzeće ostvari dobit i osnivač ju odluči isplatiti, pojavi se pitanje pla­ćanja poreza na dohodak od ka­pitala u Hrvatskoj. Tematika je izrazito kompleksna, i ovdje nije mjesto da se prikazuju de­talji. Osobito, potrebno je poznavati niz konkretnih činje­nica o svim relevantnim okolnostima: država sjedišta podu­zeća, je li Hrvatska sa tom dr­žavom sklopila ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporeziva­nja, kako je tematika tim ugo­vorom regulirana, je li osoba zaposlena, koje još vrste dohoda­ka ostvaruje u Hrvatskoj, itd...

Prije svega, potrebno je ut­vrditi gdje je stvarna rezidentnost primatelja dividende, osobito u slučaju kad je u stranom poduzeću zaposlen(a), što je pro­ces sa cijelim nizom pravila.

Ovdje ću navesti samo prin­cipe i osnovne postavke opore­zivanja, da biste znali očekivati s čime biste se trebali nositi, a u slučaju da se odlučite na takav korak, preporučam da angažirate poreznog savjetnika i pre­dočite mu sve svoje konkretne okolnosti.

U Hrvatskoj je porez na do­hodak od kapitala 12%, a među 54 države s kojima  je sklopila ugovore o izbjegavanju dvost­ru­kog oporezivanja, neke opo­rezuju sa nižom stopom od hrvatske (primjerice Slovenija i Češka - 5%; Jugoslavija, Bosna i Hercegovina, Danska, Madžar­ska, Rusija, Slovačka, Ukrajina - 10%), neke sa višom stopom (npr. Austrija, Njemačka, Šved­ska, Velika Britanija, Italija, Fran­cuska, Izrael - 15%), a neke uopće ne mogu oporezovati ta­kav dohodak rezidentu Hrvat­ske, kao npr. Katar i Kuvajt.

Fizička osoba koja je rezident Hrvatske i koja je primila dohodak od dividende ili ud­jela u dobiti iz inozemstva, duž­na je u roku 8 dana prijaviti i platiti porez na takav dohodak po stopi od 12%.

Ako je međudržavnim ugo­vo­rom određeno da država is­platitelja može oporezovati, tada primatelj nije dužan platiti porez u roku 8 dana, ali je dužan podnijeti godišnju po­reznu prijavu. Ako se odluči na tu opciju, poreznu upravu tre­ba obavijestiti o toj odluci u istom roku.

Razlika je u tome da se u slu­čaju podnošenja u roku 8 da­na ne priznaje iznos poreza koji je plaćen u inozemstvu, a u godišnjoj se prijavi priznaje ali ne nužno u cijelosti, što ovisi o razlikama u stopama poreza.

Razlika je i utoliko što se u godišnjoj prijavi mora prijaviti i dohodak od plaće ako postoji. Budući da su stope progresivne, često takvim načinom dolazi iz­nos poreza koji treba platiti bude viši.

Ponavljam, generalnog pra­vila nema i onaj tko se nalazi u takvoj situaciji treba izračunati što mu se više isplati. Važno je da zna za ovu alternativu i da na vrijeme angažira stručnjaka za ovaj posao.

Ako se dividenda primi iz neke države s kojom Hrvatska nije sklopila ugovor, tada je pla­ćanje poreza u roku 8 dana obavezno.

Sve prijave se vrše putem JOPPD obrasca, a godišnja po­rezna prijava ima formu kao i za ostale vrste dohodaka.

Zaključak je da će vjerojatno visina profita koji poduzetnik očekuje odrediti hoće li se taj odvažiti na ovakav pravno i po­rezno zamršen pothvat. Mo­guće manje porezno optereće­nje poduzetništva u drugoj dr­žavi moralo bi toliko izdašno da se njime financiraju svi prav­nici, računovođe i savjetnici u obje države, a da dobit koja za­vrši na raspolaganju osnivaču bude ipak veća od one koja mu ostaje relativno jednostavnim poslovanjem kroz hrvatsku tvr­tku, za što mu je dovoljan jedan sposoban knjigovođa.

Kako živimo u uvjetima glo­balnog sela, sve je manje mo­gućnosti da u inozemstvu neš­to zaradite, a da to naše po­rezne vlasti ne doznaju. Za to je nužno otputovati u neku od po­reznih oaza.

Sretno!