U Hrvatskoj je porez na dohodak od kapitala 12%, a među 54 države s kojima je sklopila ugovore o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, neke oporezuju sa nižom stopom, primjerice Slovenija i Češka - 5%.
S obzirom na nivo poreznog opterećenja malog poduzetništva u Hrvatskoj, malim se poduzetnicima često javi misao o pokušaju poslovanja na način da poduzetništvo registriraju u drugoj državi.
Ovoga se obično sjete oni koji se bave nekim intelektualnim uslugama koje pružaju stranim primateljima, do kojih najčešće dolaze putem interneta. Otvarajući tvrtku u nekoj drugoj državi, iz svojeg hrvatskog naslonjača predstavljaju se kao tvrtka iz druge države.
Naravno, gdje god da je poduzeće osnovano, ono mora poštivati propise te države. Dodatno, mora poštovati i propise drugih država na čijem teritoriju posluje. Konkretno, to poduzeće trebat će predavati nekakve izvještaje vlastima svoje domicilne države, a posluje li u Hrvatskoj mora poštovati naše propise, baš kao i svako drugo strano poduzeće.
Cjelovite porezne propise za poduzetništvo u državi u kojoj se planira registrirati poduzeće, valjalo bi proučiti prije otvaranja. Internet stranice koje pružaju uslugu otvaranja često ne pružaju sve informacije, jer to nisu javni servisi nego privatne inicijative orijentirane ostvarivanju svoje dobiti (ne nužno i vaše).
Ipak, u redovima informatičkih i sličnih djelatnosti ima onih kojima sve izneseno ne predstavlja problem, jer u naravi ne trebaju napustiti svoju sobu da bi obavljali svoj posao.
Kada inozemno poduzeće ostvari dobit i osnivač ju odluči isplatiti, pojavi se pitanje plaćanja poreza na dohodak od kapitala u Hrvatskoj. Tematika je izrazito kompleksna, i ovdje nije mjesto da se prikazuju detalji. Osobito, potrebno je poznavati niz konkretnih činjenica o svim relevantnim okolnostima: država sjedišta poduzeća, je li Hrvatska sa tom državom sklopila ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, kako je tematika tim ugovorom regulirana, je li osoba zaposlena, koje još vrste dohodaka ostvaruje u Hrvatskoj, itd...
Prije svega, potrebno je utvrditi gdje je stvarna rezidentnost primatelja dividende, osobito u slučaju kad je u stranom poduzeću zaposlen(a), što je proces sa cijelim nizom pravila.
Ovdje ću navesti samo principe i osnovne postavke oporezivanja, da biste znali očekivati s čime biste se trebali nositi, a u slučaju da se odlučite na takav korak, preporučam da angažirate poreznog savjetnika i predočite mu sve svoje konkretne okolnosti.
U Hrvatskoj je porez na dohodak od kapitala 12%, a među 54 države s kojima je sklopila ugovore o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, neke oporezuju sa nižom stopom od hrvatske (primjerice Slovenija i Češka - 5%; Jugoslavija, Bosna i Hercegovina, Danska, Madžarska, Rusija, Slovačka, Ukrajina - 10%), neke sa višom stopom (npr. Austrija, Njemačka, Švedska, Velika Britanija, Italija, Francuska, Izrael - 15%), a neke uopće ne mogu oporezovati takav dohodak rezidentu Hrvatske, kao npr. Katar i Kuvajt.
Fizička osoba koja je rezident Hrvatske i koja je primila dohodak od dividende ili udjela u dobiti iz inozemstva, dužna je u roku 8 dana prijaviti i platiti porez na takav dohodak po stopi od 12%.
Ako je međudržavnim ugovorom određeno da država isplatitelja može oporezovati, tada primatelj nije dužan platiti porez u roku 8 dana, ali je dužan podnijeti godišnju poreznu prijavu. Ako se odluči na tu opciju, poreznu upravu treba obavijestiti o toj odluci u istom roku.
Razlika je u tome da se u slučaju podnošenja u roku 8 dana ne priznaje iznos poreza koji je plaćen u inozemstvu, a u godišnjoj se prijavi priznaje ali ne nužno u cijelosti, što ovisi o razlikama u stopama poreza.
Razlika je i utoliko što se u godišnjoj prijavi mora prijaviti i dohodak od plaće ako postoji. Budući da su stope progresivne, često takvim načinom dolazi iznos poreza koji treba platiti bude viši.
Ponavljam, generalnog pravila nema i onaj tko se nalazi u takvoj situaciji treba izračunati što mu se više isplati. Važno je da zna za ovu alternativu i da na vrijeme angažira stručnjaka za ovaj posao.
Ako se dividenda primi iz neke države s kojom Hrvatska nije sklopila ugovor, tada je plaćanje poreza u roku 8 dana obavezno.
Sve prijave se vrše putem JOPPD obrasca, a godišnja porezna prijava ima formu kao i za ostale vrste dohodaka.
Zaključak je da će vjerojatno visina profita koji poduzetnik očekuje odrediti hoće li se taj odvažiti na ovakav pravno i porezno zamršen pothvat. Moguće manje porezno opterećenje poduzetništva u drugoj državi moralo bi toliko izdašno da se njime financiraju svi pravnici, računovođe i savjetnici u obje države, a da dobit koja završi na raspolaganju osnivaču bude ipak veća od one koja mu ostaje relativno jednostavnim poslovanjem kroz hrvatsku tvrtku, za što mu je dovoljan jedan sposoban knjigovođa.
Kako živimo u uvjetima globalnog sela, sve je manje mogućnosti da u inozemstvu nešto zaradite, a da to naše porezne vlasti ne doznaju. Za to je nužno otputovati u neku od poreznih oaza.
Sretno!
