Osoba preko centra prima naknadu za pomoć i njegu (cca 70 €), nema invaliditet nego je vještačenjem ustanovljeno da nema mogućnost samozbrinjavanja i dugotrajno je nezaposlena bez ikakvih prihoda. Ne želi se informirati u centru o dodatnim pravima na pomoć jer se boji da će joj ukinuti poslovnu sposobnost. Što s takvim ljudima kada ostanu potpuno sami bez sredstava za život?
Osobe zbog svoje životne dobi ili zbog trajnih promjena u svom zdravstvenom stanju mogu postati ovisini o skrbi drugih osoba, članova svojih obitelji ili drugih zakonskih obveznika. Postoje situacije kada nema zakonskih obveznika, bilo članova obitelji ili neke druge osobe, odnosno, ako ih i ima, te osobe nekada nisu u mogućnosti pružiti adekvatnu skrb. U takvim slučajevima Zakon o socijalnoj skrbi predviđa mogućnost dugotrajnog smještaja osoba u institucijama (domovi i druge pravne osobe) te kao izvaninstitucionalna skrb (obiteljski domovi i udomiteljske obitelji).
Centar za socijalnu skrb je javna ustanova koja odlučuje o pravima iz socijalne skrbi i pruža socijalne usluge posebno osjetljivim skupinama građana. Postoje različite vrste materijalnih naknada koje osoba može zatražiti od Centra za socijalnu skrb poput: zajamčene minimalne naknade, naknade za troškove stanovanja, pravo na troškove ogrjeva, naknada za osobne potrebe korisnika smještaja, jednokratne naknade, osobna invalidnina, doplatak za pomoć i njegu. Postoje i usluge pomoći u kući ili usluge smještaja.
Ovisno o imovinskom i zdravstvenom stanju osobe, Centar je institucija koja odlučuje o vrsti usluge/pomoći koja je osobi potrebna i na koju ima pravo, a isto tako i o eventualnom pokretanju postupka za djelomično ili potpuno oduzimanje poslovne sposobnosti i stavljanje osobe pod skrbništvo.
U svakom slučaju, osoba može sama inicirati postupak i podnositi zahtjeve kod Centra, a to može učiniti i treća osoba u njezino ime, a neke postupke Centar može pokrenuti po službenoj dužnosti ukoliko su za to ispunjeni uvjeti.
