U kontaktu sa strancima, primjećujem da krenu sa idejom osnivanja podružnice postojećeg stranog poduzeća, ali često promijene odluku kad im objasnim sve detalje procedure u tom slučaju.


Iako su aspiracije naših dr­žavljana prema poduzetništvu u stagnaciji, strani državljani su i prije našeg ulaska u Europu nalazili svoje razloge za pokretanje poduzetničkih inicijativa baš ovdje. Danas, kao država čla­nica možemo biti zanimljivo odredište iz raznih razloga, osim iz poreznih.

Poduzeće stranac može os­novati bez naročitih zapreka, po istoj proceduri kao i domaći državljani. Ipak, prilikom ov­jere i sastavljanja dokumenata u javnobilježničkom uredu bit će nužno utvrditi da osobe ra­zumiju što potpisuju, pa će čes­to morati biti prisutan i prevo­ditelj.

Iznos temeljnog kapitala je minimalno 20.000 kn za dru­štvo sa ograničenom odgovor­nošću, ili minimalno 10 kn za jednostavno društvo (j.d.o.o.).

Adresa registracije treba bi­ti postojeća adresa i služit će za kontakt sa tom pravnom oso­bom.

Kao i ostali, i stranac os­ni­vač treba odrediti djelatnosti koje će registrirati, te imenovati direktora kao onoga tko će zastupati pravnu osobu. To mo­že biti on sam, drugi stranac ili neki hrvatski državljanin.

Naravno, nakon što postupak osnivanja bude dovršen pri Trgovačkom sudu nadležnom prema sjedištu društva, sam stranac nije time riješio pitanje rada niti boravka u Hrvatskoj.

Taj dio rješavat će pri Mi­nistarstvu unutarnjih poslova u postupku pribavljanja pos­lov­ne dozvole. Ako se planira u poduzeću i zaposliti, trebat će mu i radna dozvola, koju će pribaviti na istom mjestu.

Ako takvih interesa nema, nego nastupa više kao investitor, stranac može i izostaviti ovaj dio procedure.

Osnivaču poduzeća pripada dobit koju poduzeće ostvari, a direktoru eventualna naknada za rad, ili plaća - ukoliko s po­du­zećem sklopi ugovor o radu.

Oba se primanja isplaćuju prema propisima za konkretni slučaj, ovisno o rezidentnosti primatelja i propisima koji ure­đuju radnopravne i porezne odnose sa državljanima kon­kretne države iz koje stranac do­lazi, ali u toj fazi će već biti od pomoći i knjigovođa, kojeg će poduzeće trebati angažirati od samog početka poslovanja.

U kontaktu sa strancima, primjećujem da često krenu sa idejom osnivanja podružnice postojećeg stranog poduzeća, ali često promijene odluku kad im objasnim sve detalje procedure u tom slučaju. Ovo se do­gađa najčešće u situacijama ka­da je inicijativa isključivo pri­vatne naravi, i stvarni in­teres sudjelovanja ima samo nekoli­ko fizičkih osoba, stra­naca.

Obrt može stranac otvoriti u Hrvatskoj pod istim uvjetima kao i naši državljani, ali mu za početak rada treba radna doz­vola. Stoga će njega u samom početku dočekati pravna procedura koja osnivaču poduzeća možda nije ni potrebna, pa je dobro priskrbiti si stručnu prav­nu asistenciju.

Porezno, obrt je poslovanje fizičke osobe, pa će se dohodak stranca za poreznu godinu ut­vrđivati i prijavljivati suklad­no propisima o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja sa dr­žavom njegove rezidencije.

Što se zatvaranja tiče, podu­zeće se likvidira tijekom postupka na Trgovačkom sudu ko­ji traje nepunu godinu dana, jer je potrebno da sva imovina, ka­pital i obveze poduzeća prijeđu sa poduzeća na fizičku osobu ili više njih.

Zatvaranje obrta je upravni postupak koji se okonča u ne­koliko dana, ali iza njega odvija se čitav niz poreznih obračuna i obveza, pa se valja dobro o svemu informirati.

Za kraj mogu posvjedočiti da je naše članstvo u EU tek od­nedavno rezultiralo razmje­nom podataka, pa i u vezi su­dioništva stranaca u našem poduzetništvu sve češće stižu upiti poreznih vlasti. Osobno me to veseli, jer uvjeti poslovanja bi trebali biti ujednačeni. Međutim, kao i uvijek, informacija i znanje mogu biti ko­risni samo onima koji su si ga priskrbili.

Sretno!

Teme i pitanja slobodno predlažite na Facebook stranici: Makora knjigovodstvo i poslovne usluge