Iako su aspiracije naših državljana prema poduzetništvu u stagnaciji, strani državljani su i prije našeg ulaska u Europu nalazili svoje razloge za pokretanje poduzetničkih inicijativa baš ovdje. Danas, kao država članica možemo biti zanimljivo odredište iz raznih razloga, osim iz poreznih.
Poduzeće stranac može osnovati bez naročitih zapreka, po istoj proceduri kao i domaći državljani. Ipak, prilikom ovjere i sastavljanja dokumenata u javnobilježničkom uredu bit će nužno utvrditi da osobe razumiju što potpisuju, pa će često morati biti prisutan i prevoditelj.
Iznos temeljnog kapitala je minimalno 20.000 kn za društvo sa ograničenom odgovornošću, ili minimalno 10 kn za jednostavno društvo (j.d.o.o.).
Adresa registracije treba biti postojeća adresa i služit će za kontakt sa tom pravnom osobom.
Kao i ostali, i stranac osnivač treba odrediti djelatnosti koje će registrirati, te imenovati direktora kao onoga tko će zastupati pravnu osobu. To može biti on sam, drugi stranac ili neki hrvatski državljanin.
Naravno, nakon što postupak osnivanja bude dovršen pri Trgovačkom sudu nadležnom prema sjedištu društva, sam stranac nije time riješio pitanje rada niti boravka u Hrvatskoj.
Taj dio rješavat će pri Ministarstvu unutarnjih poslova u postupku pribavljanja poslovne dozvole. Ako se planira u poduzeću i zaposliti, trebat će mu i radna dozvola, koju će pribaviti na istom mjestu.
Ako takvih interesa nema, nego nastupa više kao investitor, stranac može i izostaviti ovaj dio procedure.
Osnivaču poduzeća pripada dobit koju poduzeće ostvari, a direktoru eventualna naknada za rad, ili plaća - ukoliko s poduzećem sklopi ugovor o radu.
Oba se primanja isplaćuju prema propisima za konkretni slučaj, ovisno o rezidentnosti primatelja i propisima koji uređuju radnopravne i porezne odnose sa državljanima konkretne države iz koje stranac dolazi, ali u toj fazi će već biti od pomoći i knjigovođa, kojeg će poduzeće trebati angažirati od samog početka poslovanja.
U kontaktu sa strancima, primjećujem da često krenu sa idejom osnivanja podružnice postojećeg stranog poduzeća, ali često promijene odluku kad im objasnim sve detalje procedure u tom slučaju. Ovo se događa najčešće u situacijama kada je inicijativa isključivo privatne naravi, i stvarni interes sudjelovanja ima samo nekoliko fizičkih osoba, stranaca.
Obrt može stranac otvoriti u Hrvatskoj pod istim uvjetima kao i naši državljani, ali mu za početak rada treba radna dozvola. Stoga će njega u samom početku dočekati pravna procedura koja osnivaču poduzeća možda nije ni potrebna, pa je dobro priskrbiti si stručnu pravnu asistenciju.
Porezno, obrt je poslovanje fizičke osobe, pa će se dohodak stranca za poreznu godinu utvrđivati i prijavljivati sukladno propisima o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja sa državom njegove rezidencije.
Što se zatvaranja tiče, poduzeće se likvidira tijekom postupka na Trgovačkom sudu koji traje nepunu godinu dana, jer je potrebno da sva imovina, kapital i obveze poduzeća prijeđu sa poduzeća na fizičku osobu ili više njih.
Zatvaranje obrta je upravni postupak koji se okonča u nekoliko dana, ali iza njega odvija se čitav niz poreznih obračuna i obveza, pa se valja dobro o svemu informirati.
Za kraj mogu posvjedočiti da je naše članstvo u EU tek odnedavno rezultiralo razmjenom podataka, pa i u vezi sudioništva stranaca u našem poduzetništvu sve češće stižu upiti poreznih vlasti. Osobno me to veseli, jer uvjeti poslovanja bi trebali biti ujednačeni. Međutim, kao i uvijek, informacija i znanje mogu biti korisni samo onima koji su si ga priskrbili.
Sretno!