Nekada sam mislio da se uvozna roba pregledava više i temeljitije od one domaćeg porijekla. Kako bi se spriječio uvoz kakve opasne zaraze. Ali i da bi se osujetio plasman jeftine robe sumnjivog porijekla. Naravno, jeftina roba sama po sebi nije problem, ALI JE PROBLEM KADA JE NISKA CIJENA POVEZANA S OZRAČENOŠĆU ILI PRISUTNOŠĆU GOMILE BAKTERIJA, TEŠKIH METALA ILI DRUGIH OTROVNIH TVARI. Znate, zapadni standardi su visoki, pa se takva roba, umjesto u smeće, usmjerava na druga tržišta. Po nižoj cijeni. JER JE ŠTETA BACITI. Pohlepa uvijek učini svoje. Ne mogu potvrditi da se afera sa slovenskim mlijekom odvijala po istom obrascu. To je sada i manje bitno. Bitno je da je mlijeko s dodatkom chloramphenicola završilo na policama naših trgovina. A to se nije smjelo desiti. Znate li što to znači? ILI DA SE MLIJEKO PRI UVOZU UOPĆE NE ISPITUJE ILI DA SE NEDOVOLJNO ISPITUJE. (Da nas Slovenci nisu upozorili na prisutnost opasnog antibiotika, mi ga vjerojatno još dugo ne bi otkrili. Žalosno, ali istinito.) Za to je teško naći prihvatljivo opravdanje. Ako je sada promakao chloramphenicol, drugi put će "proći" nešto drugo. Uostalom, sada bi se mogli zapitati i nešto drugo: DA LI SE MOŽDA JOŠ KAKAV ŠTETAN SASTOJAK NALAZI U MLIJEKU, A DA GA MJERODAVNE SLUŽBE NISU OTKRILE? Budimo realni, prisutnost antibiotika u mlijeku ne treba nikoga previše iznenaditi. Život u nehumanim uvjetima izlaže krave mnogim infekcijama, koje se zatim liječe antibioticima. A sve završava u mlijeku. KOLIKO LIJEKOVA TAKO POPIJETE, MOŽETE SAMO NAGAĐATI. Vjerojatno je i "sporno" mlijeko sadržavalo daleko previše bakterija, pa je trebalo intervenirati jačim preparatom. Jedan slovenski stručnjak je, nakon izbijanja afere, rekao: "Kod mlijeka nema apsolutne sigurnosti. Za takvu sigurnost morali bi analizirati svaku kap. A to, naravno, nije moguće." Svako mlijeko sadrži bakterije. ČAK I ONO ZDRAVIH KRAVA. Doduše, pasterizacijom se taj broj smanjuje. Prema američkim standardima, 20.000 bakterija po kubičnom milimetru je dozvoljeno. Nakon pasterizacije, razmnožavanje se nastavlja. ČAK I U HLADNJAKU, POPULACIJA MIKROORGANIZAMA UDVOSTRUČAVA SE SVAKIH 35 SATI. Nisu svi mikrobi opasni, ali vi to kod kupovine ne znate. Kvalitet mlijeka koji ćete dobiti sliči na čistu lutriju. Neizvjesnost je potpuna. Općenitu štetnost mlijeka sada nećemo podrobno analizirati. Samo mali detalj. Jedan uvaženi američki pedijatar rekao je: "Prema mojoj dugogodišnjoj praksi, INFEKCIJA STREPTOKOKIMA NIKADA SE NE JAVLJA KOD DJECE, KOJA NE KORISTE MLIJEKO I MLIJEČNE PROIZVODE. BEZ IZNIMAKA. Vjerojatno se isto može reći i za astmu." Vratimo se malo na chloramphenicol. Čuli smo da je u Sloveniji zabranjen, a u Srbiji nije. Čuli smo i da je jako opasan. OČITO NEDOVOLJNO OPASAN, jer se u Hrvatskoj još uvijek koristi za liječenje infekcija kod ljudi. Znam za očnu mast, što možda nije i jedini oblik. Možda će netko reći da je nanošenje antibiotika na oko manje štetno od spuštanja kroz probavni trakt. Možda. U uputama za očnu mast piše: "Koristiti samo za ozbiljne infekcije oka, kada su ostali lokalni antibiotici nedjelotvorni." No, da li je baš tako? Prema nekim mojim saznanjima, primjena je znatno šira. Kao da je lijek svemoguć. (Liječnici žele biti SIGURNI u izlječenje, a za to je potreban JAK preparat.) Zbog mogućeg nepovoljnog djelovanja na koštanu srž, preporučuje se kontrola krvne slike već nakon nekoliko dana upotrebe. NOVE INFEKCIJE LIJEČE SE DRUGIM ANTIBIOTICIMA. To je ono što se zna. Dakle, chloramphenicol je negdje zabranjen, a negdje i nije. Štetan je u mlijeku, a nije u oku. Ja bih samo rekao da je u nekim zemljama znatno veća spremnost na rizik. Kada bih bio zločest, mogao bih pitati i što je s ostacima drugih lijekova u mlijeku? A hormona i pesticida? Nisu štetni ili se o tome ne smije govoriti? Slijedeći put: Neki čudni mitovi