Svi za volane!

Ovih je dana aktualna tema dolazak Ubera u Hrvatsku, a ja bi joj se posvetila iz perspektive malog poduzetništva.

Naravno da sama tvrtka čiji se dolazak najavljuje možda samo u političke svrhe, nije ma­li poduzetnik. Ovih je dana na službenim ljestvicama pos­tala najvrednija startup kompanija prešavši vrijednost od 50 milijardi dolara. Mali su bili 2009. godine, a u ovih su šest godina postojanja iskoristili novo ozračje u svjetskoj eko­nomiji. Spajaju direktno korisnike i pružatelje usluge, financiraju se od provizije, posluju diljem svijeta iako je cijeli po­sao organiziran putem interneta.

Ista shema je odavno prisutna u cijelom nizu usluga, ali prevladava u djelatnostima u kojima se usluge ispručuju elek­­tronski, kao npr. u dizajnu, prog­ramiranju, telekomunika­cijama i sličnim intelektualnim uslugama. Njihova ideja počiva na masovno prisutnoj potrebi - prijevozu u urbanim sredinama, koja se odvija fizič­ki, a ne virtualno i to je ono što je bio značajni faktor njihovog uspjeha i stvarna novina koju su donijeli. Vjerujem da je njihovo poslovanje dobrodošlo u državama koje imaju doista razvijeno malo poduzetništvo i čiji su propisi skrojeni s ciljem da svi rade, zarade, a manji dio proslijede i u proračun državi - koja funkcionira kao sustav i javni servis za građane.

Zašto je najava njihovog do­laska izazvala kontroverze kod nas? Ta se tvrtka očito ne za­mara proučavanjem pravnog sustava države na čijem će teritoriju poslovati. Točnije, svoj su status vjerojatno dobro pro­učili, i on nije upitan jer se radi o elektronski obavljenoj usluzi koju će obavljati tvrtka iz ino­zemstva. Njih ne zanima status osoba koje će se prijaviti da is­poručuju svoje usluge prijevoza koristeći njihov servis, osim u dijelu u kojem moraju zadovoljiti kriterije koje su odredili za taj međusobni odnos. Po­rezni status vozača ne zanima ih, niti ih treba zanimati u niihovoj poziciji.

U našoj se državi gospodar­skom djelat­nošću možete baviti samo putem nekog registriranog oblika: dopunske djelatnosti, obrta, poduzeća, udruge, zadruge. Godišnji iznos neopo­rezivog dohotka ne odnosi se na stjecanje dohotka bez pret­hodnog otvaranja nekog od ovih oblika poslovanja. U mno­gim je državama diljem Europe drugačije.

Iz tog razloga će u takvim državama vozači vjerojatno moći popuniti vlastiti budžet vozeći do nekog nivoa isporuka bez da postaju poduzet­nici.

Iako su se mnogi kod nas poveselili novoj mogućnosti zarade, ili čak samozapošljavanja, kako se na internetu na­vodi, svi trebaju biti svjesni činjenice da će poslovati na cr­no, ilegalno, ne budu li pret­hodno nešto registrirali.

S druge strane, budu li re­gistrirali, neka se spreme vo­zati danju i noću, da zarade do­voljno za poduzetničke oba­veze!

Detalje i iznose naći će u prethodnim tekstovima u ovoj rubrici.

Znači, imat ćemo situaciju u kojoj strana kompanija spaja na našim ulicama ljude željne prijevoza s ljudima željnim zarade. Djelatnost će se odvijati u neoznačenim privatnim vo­zilima, koja predstavljaju privatni prostor njihovih vlasnika, vozača. Ako se taj ne odluči registrirati tu svoju djelatnost, u privatni prostor kontrole ne zalaze.

Organizator plaća poreze u svojoj državi.

Novčani tijek obavlja se virtualno, putem interneta i pre­ko inozemnih sustava naplate.

Poreznog tijeka u Lijepoj na­šoj će biti neznatno, ako uopće! Dapače, bit će ga manje, jer će manje posla imati oni koji imaju registrirane obrte i poduzeća za taksi prijevoz, i koji poreze plaćaju.

Po svemu sudeći, novo doba je otpočelo: dva državljanina iste države, na teritoriju te iste dr­žave ostvaruju gospodarski pro­met, a zaradu ostvaruje stra­na kompanija, strana ban­ka i pro­račun strane države!

Trebamo li biti zadovoljni s time?