Iako je u ovoj rubrici nebrojeno puta ponovljeno, malim poduzetnicima nikad dovoljno podsjećanja na saznanja o tome jesu li oni i njihovo poduzetništvo ista osobnost, te je li ono što pripada poduzetništvu – koje je njihovo – nužno i njihovo vlasništvo.
Odgovor nije jednoznačan, i ovisan je o tome na koji način se obavlja poduzetništvo.
Oni koji posluju putem obrta, domaće radinosti i dodatne djelatnosti – mogu reći da su oni isto što i njihovo poduzetništvo, te da je imovina poduzetništva njihovo vlasništvo. Mogu to zato što su registracijom dobili dozvolu da se oni osobno bave određenim djelatnostima, a posluju kao fizička osoba i porezni broj je njihov vlastiti OIB.
Međutim, oprez: koriste li imovinu koja ima poslovnu namjenu za neke privatne svrhe, ili daju li ju na korištenje bez naknade drugim osobama, ne smiju to raditi bez poštivanja određenih poreznih pravila, i obračunavanja pripadajućih davanja u obliku poreza i doprinosa.
Osobito je važno znati obrtniku da će mu vrijednost imovine obrta u slučaju zatvaranja istog, predstavljati primitak i vrlo vjerojatno rezultirati plaćanjem poreza, pa preporučujem stručno praćenje procesa zatvaranja.
Oni koji posluju putem poduzeća su ipak potpuno odvojeni pravni i porezni entiteti. Posljedično, imovina poduzeća ne pripada osnivaču, a još manje direktoru.
Osnivaču može pripasti tek poslije dovršene likvidacije, i oporezivanja. Često prisutna zabluda kako pravo upotrebe ili vlasništvo pripada onome čije je poduzeće, može koštati jako puno novca onoga tko se drzne preskočiti propisani postupak, a to uoči kontrola.
Oprez: ne mora se raditi o velikoj inspekciji, vještom poreznom referentu upast će krivo ponašanje u oči već kod rutinskog povrata pretporeza.
Ako neko sredstvo poželite dati na korištenje svom djelatniku, ili ga sami uzmete, vrijednost koju bi takvo korištenje imalo na tržištu trebate obračunati kao plaću naravi u neto iznosu. Najčešći primjer u kojem se obračunava plaća u naravi je korištenje vozila. Propis se, naravno, treba primjenjivati i kod privatnih korištenja teretnih i dostavnih vozila, ali se ipak najčešće plaća u naravi obračunava kod osobnih vozila, zato što je to jedini način da svi troškovi koje poduzeće ili obrt imaju u vezi osobnog vozila terete poduzeće.
Ako ne obračunavate plaću naravi, tada poduzeće može snositi samo 70% troškova, a na ostatak se treba platiti porez na dobit (ili umanjiti gubitak poduzeća).
Kako će to u praksi izgledati? Ako je vozilo u vlasništvu, tada će 1% njegove bruto vrijednosti biti svaki mjesec neto plaća u naravi, koja će se pribrojiti redovnoj plaći po ugovoru o radu one osobe koja ga koristi za privatne potrebe. Ako je vozilo u najmu ili leasingu, tada će 20% mjesečne rate biti neto plaća u naravi. Ako vodite evidenciju o stvarnom utrošku, tada će svaki prijeđeni kilometar pomnožen sa 2 kn biti neto plaća u naravi.
Ako pratite ovu rubriku, tada znate da na svaku kunu neto plaće istovremeno u proračun uplaćujete od 45 do 60 i više lipa doprinosa i poreza.
Dodatno, ako korisnik vozila nije zaposlenik u svom poduzeću, tada će jedini način da isplatite plaću u naravi biti kroz isplatu drugog dohotka – što je zakonski i porezni naziv za ono što u razgovoru nazivamo honorar. Ova je opcija nakon zadnje porezne reforme košta gotovo isto isplatitelja, ali bi primatelj mogao imati neugodna porezna rješenja po isteku godine, što ovisi o godišnjem iznosu primitka.
Ista se pravila primjenjuju i za svaki drugi primitak u naravi: ljetovanja, zimovanja, nabavke osobnih stvari i sl. Ako vam se čini preskupo, znajte da je višestruko manje nego ako utajite.
Rješenje je jednostavno: osobnu imovinu kupujte osobnim sredstvima, a za sve ostalo pitajte stručnog knjigovođu!
Sretno!
Teme i pitanja slobodno predlažite na Facebook stranici Makora knjigovodstvo i poslovne usluge
