Klijentima našeg knjigovodstvenog servisa često moram mukotrpno objašnjavati kako je moguće da neko sredstvo ili imovinu mali poduzetnik ne smije nesmetano koristiti za privatne potrebe.
Obrtnici ili osnivači (često zvani: vlasnici) malih poduzeća d.o.o. i j.d.o.o. naučeni su sve i svašta nabavljati sredstvima svog obrta ili poduzeća. Čak i oni koji nisu u sustavu PDV-a čuli su od nekog prijatelja kako se to isplati, pa za sve i svašta uzimaju tzv. R1 račun i nose nama na knjiženje.
Što se tiče obrtnih sredstava, alata, ostale opreme i sl. kratkotrajnih i manjih vrijednosti, opravdano ih je pribrajati rashodima samo ukoliko je njihov utrošak imao poslovnu svrhu, tj. ako su na neki način pridonijeli ostvarivanju prihoda.
Kad se radi o sredstvu koje ima trajnost dulju od 1 godine i pojedinačnu vrijednost veću od 3.500 kn (bruto ili neto, ovisno je li poduzetnik u sustavu PDV-a ili nije), isto je potrebno odmah upisati u imovinu obrta ili poduzeća, a u trošak će ući tek kroz obračune amortizacije po propisanim stopama. Primjenjuje li poduzetnik stope veće od porezno dopuštenih, na njih će morati platiti porez.
Dodatno je porezno osjetljiva situacija u kojoj poduzetnik sredstva svog obrta ili poduzeća koristi za neke privatne potrebe.
Obrti su ovdje u povoljnijoj poziciji, jer su novac sa svog računa ovlašteni trošiti po svojem nahođenju, jer se sva tako podignuta sredstva smatraju akontacijom dohotka, koji će se ionako utvrditi zaključivanjem poslovnih knjiga i prijavom poreza za određenu godinu.
Međutim, i obrtnik je u prilici da koristi imovinu obrta za vlastite potrebe, na što je dužan platiti porez.
Sam osnivač (tzv. vlasnik) malog poduzeća - ako mu je to jedina funkcija - ne smije koristiti sredstva poduzeća. Jedino može podizati već utvrđenu dobit, akontaciju dobiti koja je u tom trenutku izvjesna, ili pozajmicu - na koju treba plaćati kamate poduzeću. Sve ostalo, pa i upotreba imovine poduzeća smatra se dohotkom te fizičke osobe i na nju je potrebno primijeniti porezna pravila, po kojima će porez platiti i poduzeće i sama ta fizička osoba.
Kako? Ukoliko je taj osnivač ujedno i zaposlenik u poduzeću, iznos primitaka u naravi potrebno je pribrojiti njegovoj ugovorenoj mjesečnoj plaći, i na sve platiti i doprinose i poreze.
Ukoliko nije zaposlenik, tada se takav primitak smatra drugim dohotkom, na koji se također obračunavaju i doprinosi i porezi, ali iznosi su dobrano veći nego za plaću.
Naravno, u JOPPD obrascu će po šifri biti razvidno i koji dohodak je obračunat i na koji način je isplaćen.
Za primjer spomenut ću upotrebu osobnog vozila koje je nabavljeno sredstvima obrta ili poduzeća, jer je u praksi najčešći.
Niti obrtnik niti poduzeće iz računa koji se odnose na nabavku ili troškove osobnih automobila ne smiju koristiti PDV kao pretporez.
Obrtniku će 30% nabavne vrijednosti vozila i svih utrošaka za njega biti oporeziv.
U poduzeću je potrebno utvrditi iznos primitka u naravi: 20% mjesečne rate operativnog leasinga, ili 1% nabavne vrijednosti vozila svaki mjesec. Moguće je primitak utvrditi i iz stvarne evidencije prijeđenih kilometara. To će biti iznos neto primitka u naravi, koji će vaš knjigovođa znati ispravno obračunati kao plaću ili drugi dohodak, a iznos doprinosa i poreza dužni ste svakog mjeseca platiti u državni proračun.
Kao mali poduzetnik dobro izračunajte isplati li vam se to sve.