Sam osnivač (tzv. vlasnik) malog poduzeća - ako mu je to jedina funkcija - ne smije koristiti sredstva poduzeća. Jedino može podizati već utvrđenu dobit, akontaciju dobiti koja je u tom trenutku izvjesna, ili pozajmicu - na koju treba plaćati kamate poduzeću.


Klijentima našeg knjigo­vod­stvenog servisa često moram mukotrpno objaš­njavati kako je moguće da neko sredstvo ili imovinu mali poduzetnik ne smije nesmetano koristiti za privatne potrebe.

Obrtnici ili osnivači (čes­to zvani: vlasnici) malih po­duzeća d.o.o. i j.d.o.o. nau­čeni su sve i svašta nabavljati sredstvima svog obrta ili po­duzeća. Čak i oni koji nisu u sustavu PDV-a čuli su od ne­kog prijatelja kako se to is­plati, pa za sve i svašta uzimaju tzv. R1 račun i nose nama na knjiženje.

Što se tiče obrtnih sredstava, alata, ostale opreme i sl. kratkotrajnih i manjih vrijednosti, opravdano ih je pri­brajati rashodima samo ukoliko je njihov utrošak imao poslovnu svrhu, tj. ako su na neki način pridonijeli ostvarivanju prihoda.

Kad se radi o sredstvu koje ima trajnost dulju od 1 godine i pojedinačnu vrije­dnost veću od 3.500 kn (bru­to ili neto, ovisno je li poduzetnik u sustavu PDV-a ili nije), isto je potrebno odmah upisati u imovinu obrta ili poduzeća, a u tro­šak će ući tek kroz ob­račune amortizacije po propi­sanim stopama. Primjenjuje li po­duzetnik stope veće od po­rezno dopuštenih, na njih će morati platiti porez.

Dodatno je porezno os­jetljiva situacija u kojoj po­duzetnik sredstva svog obrta ili poduzeća koristi za neke privatne potrebe.

Obrti su ovdje u povoljnijoj poziciji, jer su novac sa svog računa ovlašteni trošiti po svojem nahođenju, jer se sva tako podignuta sredstva smatraju akontacijom do­hotka, koji će se ionako ut­vrditi zaključivanjem pos­lovnih knjiga i prijavom po­reza za određenu godinu.
 
Međutim, i obrtnik je u prilici da koristi imovinu obrta za vlastite potrebe, na što je dužan platiti porez.

Sam osnivač (tzv. vlasnik) malog poduzeća - ako mu je to jedina funkcija - ne smije koristiti sredstva poduzeća. Jedino može podizati već utvrđenu dobit, akontaciju dobiti koja je u tom trenutku izvjesna, ili pozajmicu - na koju treba plaćati kamate poduzeću. Sve ostalo, pa i upo­­treba imovine poduzeća smatra se dohotkom te fi­zičke oso­be i na nju je pot­reb­no primijeniti porezna pravila, po ko­jima će porez platiti i podu­zeće i sama ta fizička osoba.

Kako? Ukoliko je taj os­nivač ujedno i zaposlenik u poduzeću, iznos primitaka u naravi potrebno je pribrojiti njegovoj ugovorenoj mje­seč­noj plaći, i na sve platiti i doprinose i poreze.

Ukoliko nije zaposlenik, tada se takav primitak smatra drugim dohotkom, na ko­ji se također obračunavaju i dop­rinosi i porezi, ali iznosi su dobrano veći nego za plaću.

Naravno, u JOPPD obras­cu će po šifri biti razvidno i koji dohodak je obračunat i na koji način je isplaćen.

Za primjer spomenut ću upotrebu osobnog vozila ko­je je nabavljeno sredstvima obrta ili poduzeća, jer je u praksi najčešći.

Niti obrtnik niti podu­ze­će iz računa koji se odnose na nabavku ili troškove osob­­nih automobila ne smi­ju ko­ristiti PDV kao pretpo­rez.

Obrtniku će 30% nabavne vrijednosti vozila i svih utro­šaka za njega biti oporeziv.

U poduzeću je potrebno  utvrditi iznos primitka u naravi: 20% mjesečne rate operativnog leasinga, ili 1% na­bav­ne vrijednosti vozila svaki mjesec. Moguće je pri­mitak utvrditi i iz stvarne evidencije prijeđenih kilo­me­tara. To će biti iznos neto primitka u na­ravi, koji će vaš knjigovođa znati ispravno obračunati kao plaću ili dru­gi dohodak, a iz­nos doprinosa i poreza duž­ni ste sva­kog mjeseca pla­titi u državni proračun.

Kao mali poduzetnik do­b­ro izračunajte isplati li vam se to sve. 

Teme i pitanja slobodno predlažite na Facebook stranici: Makora knjigovodstvo i poslovne usluge