Svi poslovni subjekti zapošljavaju na isti način, ali je malom poduzetniku važno saznati kada on ili ona samim činom pokretanja poduzetništva postaje zaposlen a kada ipak ne.
Svi koji posluju kao fizičke osobe: obrtnici, samostalne stručne djelatnosti, domaće radinosti i dopunska zanimanja smatraju se zaposlenima samim registriranjem djelatnosti. Drugim riječima, otvorite li nešto od toga slobodno možete izjavljivati kako ste zaposlena osoba, dok to onaj tko je otvorio poduzeće bilo koje vrste - ne može.
Razumljiv je i razlog: fizička osoba od određenog dana registracijom prijavljuje da se bavi gospodarskom djelatnošću. Državni proračun od tog trenutka odmah stavlja svoju šapu na vašu zaradu (koje ne mora ni biti), i iznosi koje mjesečno trebate uplaćivati za mirovinske i zdravstvene doprinose su propisani i ne možete na njih utjecati.
Dakle, ne postoji obrt ili drugo gore navedeno, na nepuno radno vrijeme. Iznos doprinosa je uvijek u punom propisanom iznosu i ne ovisi o visini zarade.
Također, nemojte biti u zabludi ako ste otvorili nešto od gore navedenog u vrijeme dok ste zaposleni kod nekog drugog poslodavca, da ne trebate plaćati doprinose jer to on već čini za vas. Krajnji rezultat za vaš džep možda bude poguban, zato što ćete 35% iznosa vašeg godišnjeg dohotka do kraja veljače trebati platiti za doprinose. Porez je druga priča.
Doprinose ne trebaju plaćati samo umirovljenici koji imaju registriranu domaću radinost ili sporedno zanimanje. Umirovljenicima koji registriraju obrt ili stručnu djelatnost će, štoviše, biti obustavljena isplata mirovine, a doprinose će plaćati.
U financijski povoljnijem položaju su samo paušalno oporezovani, jer njima su propisani nešto niži iznosi mjesečnih obveza za doprinose.
O konkretnim iznosima danas ne pišem, jer se ionako za mjesec dana mijenjaju, a dostupni su u ranijim tekstovima u ovoj rubrici. Kreću se od 500-njak kuna kod zaposlenih paušalaca I. razreda do nepune dvije tisuće kod obrtnika, mjesečno.
Osnivači poduzeća postat će zaposlene osobe tek kad sa svojim poduzećima sklope ugovore o radu, jer je njihova pravna osobnost odvojena od osobnosti poduzeća kojeg su registrirali.
U ugovorima o radu definiraju se svi elementi uzajamnog odnosa, a među njima i trajanje radnog vremena i visina plaće, a od nje ovisi i visina davanja. Plaću treba ugovarati u bruto iznosu, u kojem slučaju očekivane promjene u poreznim propisima neće poslodavcu mijenjati trošak plaće, nego će on izdvojiti isti ukupni iznos, a djelatnik će dobiti veću ili manju plaću, ovisno o poreznom razredu i visini porezne stope kojoj konkretna plaća pripada.
Najavljenim promjenama neće se promijeniti stope obveznih doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje zaposlenih, već samo oporezivanje.
Putem ugovora o radu zapošljavaju druge osobe i svi ostali subjekti. Država propisuje najnižu plaću koju se smije ugovoriti, a u nekim granama gospodarstva su obvezni za primjenu i kolektivni ugovori koji za određena radna mjesta tu plaću dodatno uvećavaju po propisanim koeficijentima.
S obzirom na najavljeno uvođenje najniže osnovice za plaće direktora u poduzećima, koja će biti gotovo dvostruka od današnje najniže plaće koju smo smjeli ugovarati, svi zajedno ćemo tek vidjeti koliki će biti učinak smanjene stope oporezivanja dobitka.
Sretno!
Teme i pitanja slobodno predlažite na Facebook stranici Makora knjigovodstvo i poslovne usluge
