S obzirom na dobre reakcije čitatelja na formu pitanja i odgovora, nastavljamo o temi zapošljavanja.
Otvorio sam obrt, pa me zanima moram li se i zaposliti?
Tipično pitanje, koje najčešće dolazi od osoba koje ni malo nisu proučile status koji su stekle otvaranjem obrta. Otvaranjem obrta fizička osoba zapravo registrira obavljanje gospodarske djelatnosti. Dakle, nije nastao novi pravni entitet, nego je fizička osoba od dana upisa početka rada obrta počela na tržištu nastupati kao netko tko obavlja one gospodarske djelatnosti za koje je registrirana.
Ako ta osoba nije zaposlena, od tog dana smatrat će se zaposlenom i bit će na poreznoj upravi zaduživana za doprinose: za mirovinsko osiguranje, za zdravstveno osiguranje, za zaštitu na radu i za zapošljavanje.
Iako sustavi razmjenjuju podatke, obrtnik je dužan prijaviti se Zavodu za mirovinsko osiguranje, koje će prijavu proslijediti Zavodu za zdravstveno osiguranje, što čini sa obrascima M–11P i M–1P, odmah po otvaranju.
Ako je osoba koja je registrirala obrt istovremeno zaposlena, tj. ima sklopljen ugovor o radu s drugim poduzetnikom ili institucijom, neće biti zaduživana za mjesečni iznos doprinosa. Međutim, platit će doprinose na cijeli iznos godišnjeg dohotka i to po stopi od 35%, što dospijeva na dan predaje porezne prijave.
Otvorio sam poduzeće, pa me zanima da li se moram zaposliti?
Ovakvo pitanje u kontekstu poduzetništva kroz poduzeće ima puno više smisla, ali je potrebno definirati koji je status osobe koja pita, tj. je li ona osnivač ili direktor poduzeća.
Ako je osnivač poduzeća, tada se ne mora zaposliti i nema nikakvih obaveza plaćanja doprinosa, niti joj teče mirovinski staž, niti ima zdravstveno osiguranje.
Napominjem da u takvom statusu ta osoba ne smije ni raditi za poduzeće kojemu je osnivač. Ona je samo uložila kapital i pripast će joj dobit nakon oporezivanja.
Ovo sve se odnosi i na osobe koje su suosnivači poduzeća sa nekim drugim osobama.
Ako je onaj tko pita direktor (jedan jedini, ili jedan od), tada ima više brige oko doprinosa i zapošljavanja.
Naime, direktor koji nije nigdje zaposlen, što znači da: nema sklopljen ugovor o radu s poduzetnikom ili institucijom, ili nema registriranu djelatnost obrta – osobno je dužan plaćati doprinose na osnovicu prosječne plaće u RH, što je danas nešto manje od 3.000 kn mjesečno. Navedeni iznos ne plaća poduzeće, već sam taj direktor osobno. Ako ga plati poduzeće, radi se o isplati plaće u naravi pa će biti potrebno obračunati još doprinosa i poreza, s obzirom da bi se ovaj iznos smatrao neto iznosom. Kako nije zaposlenik, obračun bi se radio kao da se radi o drugom dohotku, tzv honoraru.
Druga je mogućnost da direktor sklopi ugovor o radu sa poduzećem u kojemu je imenovan direktorom. U tom slučaju doprinose i poreze plaća poduzeće, koje će obračunati plaću po isteku mjeseca kao i za ostale zaposlenike, te će direktoru isplatiti i neto plaću, ovisno o ugovorenom iznosu plaće.
Iako je za rad moguće ugovoriti minimalnu plaću od 3.276 kn bruto, poduzeće je ipak za direktora dužno obračunati doprinose na minimalnu osnovicu od 5.030,35 kn, što je propis važeći od početka 2017. godine. U takvim uvjetima preporuka je da to bude i iznos bruto plaće, jer čemu platiti tolike doprinose, a ne povući odgovarajući iznos neto plaće!
Napominjem da se iznosi računaju na razmjerni dio osnovice, u svim slučajevima kada direktor ima ugovoreno radno vrijeme kraće od 40 sati tjedno, tj. nepuno radno vrijeme.
Do narednog tjedna,
Sretno!
Teme i pitanja slobodno predlažite na Facebook stranici Makora knjigovodstvo i poslovne usluge
