Još se sjećam Benil-kapi za nos, koje sam dobivao kod svake prehlade. Terapija bez njih nije se mogla ni zamisliti. O propadanju nosne sluznice tada nisam razmišljao. O apsurdnosti postupka još manje. Uostalom, što ima loše u pročišćenom nosu? Mnoge bolesti možda i nisu nešto, čega se treba bojati. Zapravo, možda i rade u našu korist, pogotovo ako ih dovoljno razumijemo, tj. PRAVILNO TUMAČIMO. Dobar primjer su dječje zarazne bolesti. (Prema sadašnjim tendencijama, uskoro ćemo se cijepiti protiv svega. Mislite da ćemo zato biti zdraviji??) Bez obzira da li se radi o ospicama, vodenim kozicama ili nečem sličnom, neki od simptoma, koje ću sada nabrojati, se ponavljaju. Nisu tu da nam naude, nego imaju točno određenu iscjeljujuću funkciju. Visoka temperatura ubrzava eliminaciju toksičnih akumulacija, a nedostatak apetita popraćen umorom znači da je tijelo odredilo ENERGETSKE PRIORITETE. Jednostavno, snaga će se trošiti na pojačano izlučivanje toksina, a ne na probavu i fizičku aktivnost. ZAR TO NIJE DOVOLJNO JASAN SIGNAL DA SE TREBA ODMARATI I NE INZISTIRATI NA HRANI? (Guranje hrane u usta tijekom bolesti nerijetko ima kontraproduktivni efekt, jer se tako usporava oporavak.) Povraćanje i proljev su brzi oblici izbacivanja neželjenih sadržaja iz probavnog trakta. Treba li to sprečavati pod svaku cijenu? Kako limfne žlijezde filtriraju krv, njihovo oticanje tijekom bolesti jednostavno povećava moć filtriranja. I kožni osip nije ništa drugo nego eliminacija toksina. (Znate li da je koža najveći organ za čišćenje?) Sluzavi nosni iscjedak zapravo je kanta puna otpadaka. IZ KOJE SMRDI. Vi danas vrlo efikasno možete spriječiti curenje iz nosa, ali onda će se otpad početi skupljati u plućima ili na nekim drugim mjestima. Tijelo pokušava sve, da bi se očistilo. PRVI POKUŠAJI SU NAJMANJE NEUGODNI, A SVE IZA TOGA JE IZLAZ U NUŽDI. Ono što nazivamo upalom ima sličnu funkciju kao i visoka temperatura – čišćenje i obnova oštećenih ili zatrovanih tkiva. Prava bolest zapravo je toksemija, odnosno ZATROVANOST ORGANIZMA ZBOG DUGOTRAJNE NEBRIGE NA RAZNIM PODRUČJIMA. Prehrana, stres, fizička aktivnost i sl. Bolest nastaje kada kapaciteti za izbacivanje štetnih tvari postanu nedovoljni. I kada koncentracija smeća počne rasti. Hipokrat, otac medicine, napisao je još prije 2000 godina: „Bolesti su svojevrsna eliminacijska kriza. Simptomi su prirodna tjelesna zaštita. Mi ih zovemo bolešću, ali zapravo je riječ o prirodnom liječenju.“ Da li vam je sada jasna iscjeljujuća uloga dječjih infekcija? Znate, povratak unutarnje „čistoće“ znači zdravlje. Stoga zagovornici zdravog načina liječenja znaju da je bilo kakvo miješanje u prirodne procese zapravo kontraproduktivno. Pokušaj sređivanja stanja lijekovima obično neslavno završava, makar se ponekad isprva ne čini tako. Naime, NEIZBAČENI ŠTETNI PRODUKTI PREDSTAVLJAJU LEGLO BUDUĆIH KOMPLIKACIJA I PATNJI. Stvarno, komplikacije (pre)često ne nastaju zbog bolesti, nego zbog tretiranja bolesti. Iako se o tome javno nerado govori, učestale bespotrebne terapije mogu znatno oslabiti organizam, čak i sa smrtnim ishodom. Ako i ne dođe do toga, BAZA ZA KRONIČNE BOLESTI KASNIJE U ŽIVOTU SIGURNO JE USPOSTAVLJENA. Najveći dio kroničnih bolesti (artritis, dijabetes, kronični umor, reumatizam i sl.) samo je nastavak akutnih bolesti, koje su tretirane na neadekvatan način. Ustrajanje na sličnoj praksi, prije ili kasnije dovest će do neslavnog kraja, odnosno do ekstremno nezdravog okruženja, što se više neće moći kontrolirati. Da nije riječ o EVOLUCIJI BOLESTI? Strašno je i pomisliti da je rak možda krajnji stadij nečega što je počelo s najobičnijom, bezazlenom prehladom.