Ako novac ide iz obrta za privatnu svrhu obrtnika, procedure nema, jer je obrtniku dopušteno bez ograničenja raspolagati novcem obrta. Međutim, ako novac s računa poduzeća ide na bilo čiji privatni račun, uključujući osnivačev i direktorov, mora biti sastavljen ugovor i mora biti ugovorena kamata
Mali poduzetnici često ne razumiju razliku između vlastite imovine i imovine njihovog poduzetništva.
Postoji jasna distinkcija između ta dva pojma, a porezni propisi su definirali i propozicije po kojima se privatna imovina daje na raspolaganje poduzetništvu, a još više za obrnuti slučaj, kad se imovina poduzetništva koristi u privatne svrhe.
Novac
Kada obrtnik želi upotrijebiti privatni novac za poslovanje obrta, on jednostavno uplaćuje novac na poslovni račun, uz navođenje da se radi o pozajmici. Ova jasno navedena svrha uplate će ujedno poslužiti kao dokaz da taj priljev sredstava na račun ne predstavlja primitak obrta. Naravno, ako druga osoba pozajmljuje novac obrtu, o tome treba postojati ugovor.
Osnivač ili direktor poduzeća će svaku uplatu privatnog novca na žiro-račun poduzeća morati ugovoriti. Ukoliko je zajam uz kamatu, ona će morati biti isplaćena uz istovremeno plaćanje poreza na dohodak, no zajam može biti i beskamatni.
Ako novac ide iz obrta za privatnu svrhu obrtnika, procedure nema, jer je obrtniku dopušteno bez ograničenja raspolagati novcem obrta. Međutim, ako novac s računa poduzeća ide na bilo čiji privatni račun, uključujući osnivačev i direktorov, mora biti sastavljen ugovor i mora biti ugovorena kamata, čija je minimalna stopa svake godine propisana. Kamatu poduzeće redovno mora obračunavati i fakturirati zajmoprimcu.
Materijalna imovina
Što se tiče materijalne imovine, razlikujemo dugotrajnu i kratkotrajnu imovinu, a za obje se vode odvojeni popisi. Suprotno često prisutnom mišljenju, sva imovina ne utječe na troškove poduzetništva u trenutku nabavke, jer dugotrajna tereti troškove tek kroz postupak obračuna amortizacije, ovisno o procijenjenom vremenu trajanja, a u skladu s poreznim propisima. Amortiziranje po stopama većim od porezno dopuštenih, nije priznati trošak.
Ako obrtnik želi neku svoju imovinu staviti na raspolaganje obrtu, o tome donosi odluku i po procijenjenoj tržišnoj vrijednosti uvodi to u popis imovine.
Ako osnivač ili direktor žele svoju imovinu upotrebljavati za poduzetništvo, a troškovima upotrebe namjeravaju teretiti poduzeće, trebaju ju ugovorno iznajmiti ili prodati poduzeću. Najam predstavlja njihov dohodak, na koji trebaju platiti porez, a prodaja imovinu pretvara u poslovnu imovinu poduzeća, čime ju se više ne smije koristiti za privatne potrebe.
Plaće i honorari u naravi
Naime, s obzirom da je pravna osobnost poduzeća u potpunosti odvojena od osobnosti fizičke osobe osnivača i direktora, također je i oporezivanje potpuno odvojeno. Za svako korištenje poslovne imovine u privatne svrhe zaposlenika, osnivača, direktora ili trećih osoba, poduzeću treba platiti tržišnu vrijednost tog korištenja ili se radi o ostvarivanju dohotka u naravi.
Ako se radi o osobi koja je u poduzeću zaposlena, obračun se vrši jednako kao i obračun plaće, a ako osoba nije zaposlenik treba se obračunati po pravilima obračuna drugog dohotka, tj. kao da je osoba primila honorar u naravi. Obje vrste obračuna podrazumijevaju plaćanje doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje i poreza na dohodak.
Zaključak
Miješanja privatne imovine i one koja pripada poduzetništvu treba popratiti pravnim dokumentima. S druge strane, porezne su vlasti jako zainteresirane za svako korištenje imovine poduzetništva u privatne svrhe, jer se to smatra dohotkom onoga tko se okoristio imovinom obrta ili poduzeća. Stoga, svaki mali poduzetnik treba biti upoznat s daljnjim detaljima ove tematike, koja je zbog kompleksnosti ovdje pojednostavljena, budući da je ona redovno praćena prilikom poreznih kontrola.
Sretno!
Teme i pitanja slobodno predlažite na Facebook stranici: Makora knjigovodstvo i poslovne usluge
