Kako se obračunava plaća, što znače pojmovi bruto 1, bruto 2 i trošak plaće — i koji ste od tih iznosa dužni ugovarati? Ako ste zaposlenik, saznajte i kako potencijalno možete ostvariti povrat poreza na dohodak!
U prethodnom tekstu pisali smo o radno-pravnim ugovorima i značenju kolektivnih ugovora — pojmovima koje svaki poduzetnik mora poznavati ako želi uspješno planirati i upravljati svojim poslovanjem.
Za obavljeni rad, zaposleniku pripada plaća. Da bi ju mogao isplatiti, poslodavac je dužan napraviti obračun plaće i pripadajućih davanja, a ona se sastoje od:
doprinosa iz plaće: za mirovinsko osiguranje ukupno 20%
doprinosa na plaću: za zdravstveno osiguranje 16,5%
poreza na dohodak zaposlenika: stope od 20% do 32%, ovisno o prebivalištu radnika
Sva ova davanja moraju biti uplaćena u državni proračun istovremeno s neto plaćom, što znači da poslodavac mora raspolagati znatno većim iznosom novca od onoga koji završava na računu zaposlenika.
Bruto plaća
Zakon o radu definira plaću kao iznos koji uključuje doprinose iz plaće (za mirovinsko osiguranje). Taj iznos nazivamo bruto plaćom, a u kalkulatorima se označava kao bruto 1. To je iznos koji mora biti ugovoren u ugovoru o radu.
Bruto 2 ili trošak plaće
Na ugovoreni bruto iznos, poslodavac dodatno plaća i doprinos za zdravstveno osiguranje. Na dohodak koji ostaje nakon obračuna doprinosa za mirovinsko osiguranje, obračunava se i porez na dohodak. Tek tada dolazimo do iznosa neto plaće, odnosno onoga što zaposlenik zapravo dobije na svoj račun.
Kada zbrojimo sve te iznose, dolazimo do troška plaće — u kalkulatorima označenog kao bruto 2. To je ukupni iznos koji poslodavac mora imati na računu na dan isplate plaće.
Primjeri
Stope doprinosa iste su za sve zaposlenike, ali stope poreza na dohodak ovise o mjestu prebivališta navedenom u poreznoj kartici zaposlenika. U primjeru koristimo zaposlenika iz Zagreba.
Za bruto plaću od 1.100 eura, neto iznos bit će 827 eura, dok će se u državni proračun istovremeno uplatiti 454 eura. Ukupan trošak plaće iznosi 1.281 euro. To znači da za svaki euro neto plaće, u državni proračun odlazi više od 65 centi.
Ovakav omjer zadržava se sve do bruto plaće od 7.000 eura, nakon čega se dio dohotka oporezuje višom stopom.
Osobni odbici
Zaposlenicima koji u poreznoj kartici imaju upisane uzdržavane članove obitelji (najčešće djecu ili supružnika), razmjerno veći dio dohotka ne podliježe oporezivanju. No, doprinosi se i dalje obračunavaju na bruto osnovicu, jednako kao i kod ostalih zaposlenika.
Praksa
U praksi, zaposlenike često ne zanima koliko iznose davanja na plaću i koliko njihov poslodavac uplaćuje u državni proračun. Zbog toga poslodavci u malom poduzetništvu često koriste online kalkulatore plaća ili se konzultiraju s knjigovođama kako bi izračunali koji bruto iznos treba navesti u ugovoru za dogovoreni neto.
Mnogi poslodavci isplaćuju i neoporezive primitke, koji značajno smanjuju trošak isplate jer na njih ne plaćaju ni porez ni doprinose.
Praksa je i da poslodavci prije sklapanja ugovora o radu zatraže PK karticu kako bi provjerili ima li budući zaposlenik uzdržavane članove. Time mogu smanjiti trošak plaće jer im osobni odbici zaposlenika idu u korist pri obračunu.
S druge strane, zaposlenici trebaju biti svjesni takve prakse i mogu se prilagoditi: ako s poslodavcem dogovaraju neto iznos, slobodni su privremeno brisati uzdržavane članove s PK kartice, a po isteku godine mogu zatražiti povrat poreza. Na taj način osiguravaju da poreznu olakšicu iskoriste upravo oni kojima je i namijenjena.
Kao i uvijek — u znanju je moć! I novac!
Želim vam da imate puno znanja i da ga uvijek znate primijeniti u svoju korist!
